POLJE I PONORNICA

I.                    Uvodne napomene Duvanjski govor pripada novoštokavskomu ikavskom poddijalektu kojim govore Hrvati i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini zapadno od rijeke Bosne i Neretve te Hrvati od Gorskoga kotara, zapadne Like i Podvelebitja pa preko kopnene Dalmacije do ušća rijeke … pročitajte više

U duvanjskoj tradicionalnoj katoličkoj sredini prakticirala se zajednička i privatna molitva, ujutro i navečer, prije i poslije obroka. Važne su bile osobito večernje “priporuke”, zajednička obiteljska molitva na kojoj su se Bogu i svecima preporučivale određene duhovne i materijalne potrebe. … pročitajte više

Pod pučkom religioznošću razumijevaju se religijski stavovi, praksa i oblici pripadnika širih slojeva nekog društva, obično tradicionalnoga, koji, uz službene oblike religije ili konfesije kojoj sada pripadaju, zadražavaju i stavove i oblike prethodnoga tipa religije kojoj su pripadali njihovi preci. … pročitajte više

Najtipičnija je duvanjska igra u zatvorenu prostoru igra prstena, koja se isključivo igrala za zimskih večernjih sijela. Sudionici igre posjedali bi oko sinije ili stola, jedan bi od igrača nastojao sakriti prsten ispod kapa, rukavica ili drugih za skrivanje prikladnih … pročitajte više

Čovjek je po svojoj definiciji igrač (homo ludens) pa ta definicija obuhvaća i pripadnike seoskih tradicionalnih zajednica, u kojima igra i natjecanje imaju važnu ljudsku i društvenu ulogu. U okviru određena isječka vremena, izdvojena i za to uređena prostora, po … pročitajte više

Rimovana rugalica bila je rjeđa, recitirala bi je obično djeca pred djecom iz drugog sela i izražavala je spontanu ksenofobičnost koja čovjeka opsjeda pred drugačijim i stranim, pa bilo to i susjedno selo: “Podinjani” repati, sutra ćete krepati. Teško onoj … pročitajte više

Gotovo svako duvanjsko selo imalo je svoga uglednijeg guslara, premda bi se uza nj našao još pokoji. No gusle su visjele i u drugim kućama pa bi “kućni starešina”, za zimskih popodneva, sam ili pred ukućanima, malo “udario u gusle”, … pročitajte više

Katkad bi se pripovijedale zgode iz “turskog zemana”, vezane uz članove seoske zajednice, tri-četiri naraštaja unatrag. One pripadaju razdoblju bezvlađa u Osmanlijskom Carstvu, osobito u bosanskom vilajetu, gdje je raja u to vrijeme bila izvrgnuta osobnim ponižavanjima ne samo od … pročitajte više

Premda je čovjek uronjen u kulturu, u tome njegovu obzoru postoje zgusnutiji slojevi, produhovljenije oaze, kristalizacije nastale u stvaralačkoj dokolici. Tako je i s pripadnicima tradicionalne seoske kulture, pa i duvanjske. To se zbivalo za zimskih sijela i prela, kad … pročitajte više