Neki ljudi mirno žive i tiho odu od nas, pa tek kad ih više ne bude u selu primjetimo da nam nedostaju. No, neću filozofirati, htio sam tek napisati priču o jednom tihom Mandoseljanu i njegovoj obitelji, a ne znam … pročitajte više
Neki ljudi su glasni i još puno prije nego što uđu u neku kuću čuje se njihov glas, smijeh ili vika. Takvi budu rođeni i tako žive. Drugi su opet smireni i odrešiti, treći su samo veseli, četvrti zamišljeni, peti … pročitajte više
Četvrta je godišnjica smrti našega Joze Majića. Ponavljamo tekst koji je Blago Vukadin napisao na dan njegova preminuća. Počivao u miru Božjem! Naš Jozo Kad prijatelj iz djetinjstvau nebo odevrate se sjećanjau tužne sate.Jozo je bio mirno dijete.Nije puno … pročitajte više
Prije nekoliko dana moja mlada nećakinja Katharina skenirala je bezbrojne fotogafije naše velike obiteljske zajednice – djece i unučadi naših pokojnih roditelja Ćokana i Šoljuše. Pretpostavljam da je i njih dvoje dok na nekom oblaku čekaju Božić Katharina obradovala i … pročitajte više
Uh, što volim kad zamirišu palačinke! Možda netko bude rekao da je Joskanovića murva otkačila i da nisam više normalno drvo, jer tko je još čuo, a kamoli vidio, da murva voli palačinke. Da se radi barem o janjetini još … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin U Mandinu Selu već dugo vlada božićni običaj da se po nekoliko muških članova iz svake obitelji zaputi od Rezinih do Banovih kuća i drugim Mandoseljanima, prije svega starijoj čeljadi i domaćicama koje očekuju goste, zaželi sretan … pročitajte više
Mandoseljani su generacijama poznati kao uspješni lovci. Kao dijete sam, igrajući se ispod stola, obično prisluškivao što pričaju odrasli, te bih tako neupadljivo ponekada čuo priče o bijesnim vukovima, o lukavim lisicama ili o jakim medvjedima. Zečevi bi se slabo … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Djeda Tomu s očeve strane nikada nisam upoznao, kao ni većina njegove unučadi, jer je on puno prije moga rođenja otišao na onaj svijet. Zato kad govorim o djedu uvijek mislim na dida Antu Šoljića, oca moje … pročitajte više
Samo triput sam se okrenuo u krevetu, polako i oprezno da se ne razbudim do spoznaje gdje se nalazim, ali je bilo uzalud – medvjedi su se izgubili u pravcu Vran planine i nisu se više htjeli vratiti u moje … pročitajte više
Dva Dragana, dva mladića, dva jablana i dva ptića. Dva dječaka i dva brata, dva junaka, dva Hrvata, k‘o dva cvijeta tek procvala, dva djeteta tek stasala uz grob sivi k’o da šapću sneno: „Navik on živi ki zgine pošteno.“ … pročitajte više