Piše: Blago Vukadin Prije puno, puno godina plašio sam se da od našeg maloga brata nikada neće postati ništa pametno. Iako mi to nitko od Mandoseljana neće vjerovati, tvrdim da je Marinko bio lijen. Ali kako lijen! Kupili smo jednoga … pročitajte više
Prije mjesec dana umro je i zadnji sin moje ljubimice Mare, Mirko zvan Mice, kojemu ću posvetiti jednu od narednih priča, no moram se najprije odlučiti o čemu pisati. Sada mi je na pamet palo nešto sasvim drugo, a to … pročitajte više
Prva je godišnjica smrti našega Joze Majića. Ponavljamo tekst koji je Blago Vukadin lani napisao na dan njegova preminuća. Počivao u miru Božjem! Naš Jozo Kad prijatelj iz djetinjstva u nebo ode vrate se sjećanja u tužne sate. Jozo je … pročitajte više
Tekst: Blago Vukadin Već cijeli niz godina u restoranu „Hajdučke vrleti“, napravljenom nedaleko od Blidinjeg jezera s pogledom na Vran i Čvrsnicu, održava se festival laganja pod naslovom „Dobro slaži i ostani živ“ na kojem uz Posušake, Livnjake i Kuprešake sudjeluju … pročitajte više
Subotom obično idem u kupovinu. Ne podnosim velike tržne centre, tamo me uvijek uhvati nervoza od gužve i klimatiziranog zraka, pa voće, jogurte, pivo, sokove, sapune i novine nabavljam u dućanu udaljenom stotinjak metara od našeg stana. Uvijek natrpam više … pročitajte više
Jednome kraj, drugome početak, a meni obadvoje jer me se ne pita. Malo se osvrnem i koračam dalje kamo me put odvede i dokle mi je suđeno. Ako previše planiram izgubim se, jer moje planove ne trebam ni … pročitajte više
Prije nekoliko dana moja mlada nećakinja Katharina skenirala je bezbrojne fotogafije naše velike obiteljske zajednice – djece i unučadi naših pokojnih roditelja Ćokana i Šoljuše. Pretpostavljam da je i njih dvoje dok na nekom oblaku čekaju Božić Katharina obradovala i … pročitajte više
Od ranoga djetinjstva moram nositi naočale da se ne izgubim u šarenom svijetu punom oštrih zamki i zaobljenih žena. Bez naočala sam naime sasvim izgubljen, pa ih samo u slobodno vrijeme smijem ostaviti na pisaćem stolu ili u autu. Poluslijep … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Išao sam iz kući iz škole s Brankom. Zaostali smo iza Zvonke koji je žurio, a daleko ispred nas, već iza ponora, bili su Ante, Zdravko i Jozo, dok su curice krenule cestom, budući da je put … pročitajte više
Tekst: Blago Vukadin Bože dragi koliko djece ljeti dođe u Mandino Selo! Lijepo ih je čuti, ponekada ih i vidim, a još mi je draže pogađati tko im je ćaća, a tko mater. No, nije to tako lako! Probam najprije … pročitajte više