Nekako pred kraj 2014. preminuo je pravi, pravcati Mandoseljan koji je rođen u našem selu, živio i radio pod našom gredom i na kraju svoga ovozemaljskog puta pokopan na groblju iznad Dolova. Tekst: Blago Vukadin Za Trpu Šarca ne znam … pročitajte više
Pada snijeg. Zima je pa to nije neobično. Velike pahuljice lebde u zraku, poneka se spusti na moj hladni nos, poneku vjetar odnese u kosu, a neke ipak završe na ulici, pomiješaju se s drugim, već davno potopljenim prijateljicama i … pročitajte više
Neki ljudi mirno žive i tiho odu od nas, pa tek kad ih više ne bude u selu primjetimo da nam nedostaju. No, neću filozofirati, htio sam tek napisati priču o jednom tihom Mandoseljanu i njegovoj obitelji, a ne znam … pročitajte više
Neki ljudi se rode da bi voljeli samo sebe, dok oni drugi žive za ljude oko sebe. Tekst: Blago Vukadin Tetka Ljuba, mlađa sestra moga oca, bila je osoba koja je voljela druge ljude i širila veselje oko sebe – … pročitajte više
Ljeto u Njemačkoj brzo je došlo svome kraju. Naučio sam puno novih riječi, upoznao pola sela u kojem je daidžina obitelj živjela i pojeo masu dainičinih kolača, tako da mi krajem kolovoza moje hlače, unatoč irgetovanju i napornom fizičkom radu … pročitajte više
Naš Jozo Kad prijatelj iz djetinjstva u nebo ode vrate se sjećanja u tužne sate. Jozo je bio mirno dijete. Nije puno pričao i žalili smo ga, jer nije imao majke da ga pomiluje po glavi. Zato je imao starijega … pročitajte više
Pripreme za teški posao – tjelesne, a prije svega psihičke – potrajale su dulje nego je daidža planirao, ali nije mu bilo druge, pa se je pomirio sa ženinim planom da on još desetak dana mora sam sa Slavoncem Josipom … pročitajte više
Mandoseljani su obično stasiti i jaki muškarci, ima doduše iznimki koje potvrđuju pravilo, ali većina ljudi koji se rode i odrastu na mandoseljskom zraku raspolaže snagom koja se u modernoj literaturi susreće samo u romanima o Asterixu i Obelixu. Jedan … pročitajte više
Konstataciju „Ne bilo te, koliki si narest‘o!“ rekao bi mi daidža Andrija barem jednom godišnje, kad bi za Gospojinu strpao kompletnu obitelj – ženu Ivu, sinove Mirka i Zvonku i kći Milku – u auto i poput ostalih Duvnjaka stigao … pročitajte više
Čitajući priče koje sam davno zabilježio upalo mi je u oči da su duvanjske tetke česta tema mojih sjećanja na doba koje je, gledajući u kalendar, davno bilo i odavno prohujalo, no listajući po emocijama primjetim da je to vrijeme … pročitajte više