Piše: Blago Vukadin Imao je Ćokan i svoje krsno ime, u njegovom rodnom listu piše Stojan, ali nitko ga po njemu nije zvao, ni njegova mater i naša baba, ni mi, njegova djeca, niti naša mater, njegova žena. Tko mu … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Obožavam krafne. Posebno one s marmeladom od marelica. Ako njih nema onda one druge, s marmeladom od jagoda. Te su malo duguljaste, ali prijaju za doručak. Još kad su posute šećerom u prahu! Mmmm, za oblizati prste. … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin (2013.) Naša stara kuća nalazi se tik ispod „brista“ koji su jednim dijelom naši, Joskanovića, a drugim dijelom Bajini, no nama je prilikom igranja indijanaca i kauboja, u kojima bismo Ante Baćkušin i ja često znali za … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Prije puno, puno godina plašio sam se da od našeg maloga brata nikada neće postati ništa pametno. Iako mi to nitko od Mandoseljana neće vjerovati, tvrdim da je Marinko bio lijen. Ali kako lijen! Kupili smo jednoga … pročitajte više
Prije mjesec dana umro je i zadnji sin moje ljubimice Mare, Mirko zvan Mice, kojemu ću posvetiti jednu od narednih priča, no moram se najprije odlučiti o čemu pisati. Sada mi je na pamet palo nešto sasvim drugo, a to … pročitajte više
Subotom obično idem u kupovinu. Ne podnosim velike tržne centre, tamo me uvijek uhvati nervoza od gužve i klimatiziranog zraka, pa voće, jogurte, pivo, sokove, sapune i novine nabavljam u dućanu udaljenom stotinjak metara od našeg stana. Uvijek natrpam više … pročitajte više
Jednome kraj, drugome početak, a meni obadvoje jer me se ne pita. Malo se osvrnem i koračam dalje kamo me put odvede i dokle mi je suđeno. Ako previše planiram izgubim se, jer moje planove ne trebam ni … pročitajte više
Od ranoga djetinjstva moram nositi naočale da se ne izgubim u šarenom svijetu punom oštrih zamki i zaobljenih žena. Bez naočala sam naime sasvim izgubljen, pa ih samo u slobodno vrijeme smijem ostaviti na pisaćem stolu ili u autu. Poluslijep … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Išao sam iz kući iz škole s Brankom. Zaostali smo iza Zvonke koji je žurio, a daleko ispred nas, već iza ponora, bili su Ante, Zdravko i Jozo, dok su curice krenule cestom, budući da je put … pročitajte više
Tekst: Blago Vukadin Bože dragi koliko djece ljeti dođe u Mandino Selo! Lijepo ih je čuti, ponekada ih i vidim, a još mi je draže pogađati tko im je ćaća, a tko mater. No, nije to tako lako! Probam najprije … pročitajte više