S VRHA GRUDE

Selo lijepo, najljepše, najduže i najšire: prostrto od Gradine do Gradine; dolje se širi u polje, gore (vlasnički) na Ljubušu našu.   Carstvo prostora kojim, nažalost, odzvanja tanahan dječjeg plača zvuk.   Mandino Selo – prirodna lijepost, usnula ljepota za … pročitajte više

Iako sa sedamnaest od kuće pođoh sa svojim snovima u bijeli svijet, nikada odande potpuno ne odoh, nego nastavih u oba smjera let; i, doista, a u mislima još i više, sjetim se svih naših makadama, tih cesta od nabijena … pročitajte više

   Čovjek po svojoj naravi voli širinu. I onu unutarnju i onu vanjsku. Stoga je odavna težio izgraditi veću kuću ili domoći se većega stana ako je prebivao u nekom od većih naselja ili gradova. U ovo nenormalno, „novo-normalno“ vrijeme, … pročitajte više

Zavičaj je zrcalo naše, naš pečat i rukopis naš.   On nas vazda mami, bio dotjeran il raskopan.   I kad ne koračamo njime, u nama zavičaj titra.   Ante Šarac

Ispod Ljubuše, na osami, leži kobila. Uginula, napuhana.   Njuhom gonjeni, odnekud se u zraku pojave strvinari. Izviđaju teren, malo kruže i sunovrate se na plijen. Pridržavajući kandžama kožu probadaju, gule je, meso čupaju, trgaju i pohlepno žderu. Nakon obilne … pročitajte više

Dok mi kroz noge sijevaju munje, dok ćutim eho negdanje bure, kroz okno dušeulijeva se svjetlost proljetna. Nestadoše oblaci sivi pa življe zakoračih u proljeće, kročim kroz proljeće, presvučeno u ruho što nam oči hrani. Ptice u krošnjama ljupko se … pročitajte više

   Priča o spašavanju srndaća iz omče zvane sajla sa sretnim završetkom istinski me razveselila. I ponukala da u dvije-tri riječi opišem događaj koji se zbio davno, davno – u ljeto, početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća.    Naime, kao mladi … pročitajte više