S VRHA GRUDE

Nešto me goniZove me NetkoOdnekud tako blizuZove poziva i dozivaTiho da se penjemDa se pentramUz planinuNa planinuDa taknem vrhove njene Da zakoračim već jednomDa ne bude kasnoDa odveć ne okasnimU te rajske vrleti stići Zove me NetkoJer se brine za meZa … pročitajte više

   Mandino Selo od Križanaca do Reza sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća imalo je dva-tri makadamska puta, koja su vodila niz podvornice do puta Lipa-Duvno. Taj put također bijaše makadam. Jedan takav put vodio je od *Seserovih kuća do spomenutog … pročitajte više

Ni slutio nisam da ću ga ondje baš ondje u samom centru Grada na Europskom trgu iza ugla Gradske kavane sresti.   Hodam prema Trgu bana Jelačića i srećem mnoge kako se od vrućine ulicama ljuljaju. I od briga od … pročitajte više

Muze nisu tako glasne kao nekad kao prije.   Kroz kamen i šikaru probija se pjesma umorna i troma bez zvuka je, bez odzvuka.   A u ljeto poljem živne, zacvrkuće u potoku okupa se obuče se u zeleno i … pročitajte više

Rascvalo jutro na staklu neba, na mirnome moru, u radosnu ptičjem pjevu, u kaplji kristalne rose.   Rascvalo jutro u dječjem oku, novome koraku i iskoraku vjere u Ino – vječno rascvjetano. Izvor: Ante Šarac: Na Riječ oslonjen, Rijeka, 2016. … pročitajte više

„Biž’te dico, iđe pratar i nosi klišća, iščupa’će vam jezik!“ – duvanjska je što bi se ponajmanje trebala odnositi na djecu. Jer, doista, ništa toliko ne može izbaciti čovjeka iz sjedišta i središta kao dug jezik. Ante Šarac

Mandoseljsko, ljetno popodne. Kaže netko: čergaši stigli, čerge digli. Na Trnovačama su, blizu bunara. Ima ih dvadesetero, konja pet-šest, šatora isto toliko, poneko pseto.   Razmjenjuju se koraci: naši vrveći dolje, čergaši u selo da s gazdaricama sklope ugovor o … pročitajte više

Kroz okna ljudskih očiju motri duša i na pladnju nudi šaku treperavih zvijezda dva mijeha divlje bure i dva runa mrkih oblaka   Izvoli, biraj i s tog pladnja uzmi ono što ti paše ili se udalji čim uzmeš pregršt … pročitajte više

Okašnjela srpanjskog jutra na Mandušama, pred travom sedam momaka stoji; raširenih nogu;   bruse kose.   Koliko kosa toliko zvukova, što nižih, što viših, što debljih, što tanjih.   Sikću oštrice a lahor uokrug raznosi miris pokošene trave.   Od … pročitajte više

Čovjek zemlji poklanja ruke, a ona njemu plodove – ako se ne umiješa zlovrijeme! Priroda nam daje čist zrak i čistu vodu, a mi njoj uglavnom smeće. Prvi drugome pruža pomoć, a drugi prvome nezahvalnost. Kad nitko nikome ne duguje … pročitajte više