Čim smo se sreli,očarala me ljepotom:vrelom i potokomštono žuborom žubori… Kraj izvora sjedio sami ležao mnogo puta. Slušao: žabe, vjetar,riku bikova, svirale,(od kore šipine) trublje,kadšto jeku udaracaprakljače o rublje. Čobanicu kako tugaljivopjesmom dragana doziva… Unatrag godine dvijejedva prepoznao vrelo.Krpe zelenih … pročitajte više
Selo lijepo, najljepše, najduže i najšire: prostrto od Gradine do Gradine; dolje se širi u polje, gore (vlasnički) na Ljubušu našu. Carstvo prostora kojim, nažalost, odzvanja tanahan dječjeg plača zvuk. Mandino Selo – prirodna lijepost, usnula ljepota za … pročitajte više
Okašnjela srpanjskog jutra na Mandušama, pred travom sedam momaka stoji; raširenih nogu; bruse kose. Koliko kosa toliko zvukova, što nižih, što viših, što debljih, što tanjih. Sikću oštrice a lahor uokrug raznosi miris pokošene trave. Od … pročitajte više
Zamače zima. Ostadoše samo njeni tragovi bijeli: pri vrhu Vrana, u dragama i dolcima Ljubuše, posvuda gdje sunčeve zrake manje, ili uopće ne dopiru. A u nekoliko jama na Ljubuši ostat će na desetke kubika snijega, koji će krajem … pročitajte više
