S VRHA GRUDE

Zavičaj je zrcalo naše, naš pečat i rukopis naš.   On nas vazda mami, bio dotjeran il raskopan.   I kad ne koračamo njime, u nama zavičaj titra.   Ante Šarac

   Dok živim, živjet će u meni sjećanje na došašće. Na došašće u našem zavičaju. Mi predškolska pa i školska djeca, nagnuti prema narednim danima, nestrpljivo smo iščekivali da već jednom dođe Božić, dan u kojem će se roditi nitko drugi … pročitajte više

Čim smo se sreli,očarala me ljepotom:vrelom i potokomštono žuborom žubori… Kraj izvora sjedio sami ležao mnogo puta. Slušao: žabe, vjetar,riku bikova, svirale,(od kore šipine) trublje,kadšto jeku udaracaprakljače o rublje. Čobanicu kako tugaljivopjesmom dragana doziva… Unatrag godine dvijejedva prepoznao vrelo.Krpe zelenih … pročitajte više

Selo lijepo, najljepše, najduže i najšire: prostrto od Gradine do Gradine; dolje se širi u polje, gore (vlasnički) na Ljubušu našu.   Carstvo prostora kojim, nažalost, odzvanja tanahan dječjeg plača zvuk.   Mandino Selo – prirodna lijepost, usnula ljepota za … pročitajte više

Okašnjela srpanjskog jutra na Mandušama, pred travom sedam momaka stoji; raširenih nogu;   bruse kose.   Koliko kosa toliko zvukova, što nižih, što viših, što debljih, što tanjih.   Sikću oštrice a lahor uokrug raznosi miris pokošene trave.   Od … pročitajte više

   Zamače zima. Ostadoše samo njeni tragovi bijeli: pri vrhu Vrana, u dragama i dolcima Ljubuše, posvuda gdje sunčeve zrake manje, ili uopće ne dopiru. A u nekoliko jama na Ljubuši ostat će na desetke kubika snijega, koji će krajem … pročitajte više