NAŠA OGNJIŠTA I BAŠTINA

Bol je vječna i vječan je bol   Hodam po sebi ko po groblju Od smrti do smrti Od rane do rane Od bola do bola   Od praznine do gorčine Od nemira do nesmira Od nedraga do bestraga Od … pročitajte više

Uvijek treba biti pripravan i kad nadođu vode i kad zaredaju nevolje i kad nalegnu zime i kad dođe mak na konac   Uvijek treba biti pripravan na “osvajanje svjetlosti” braniti i hranit ljubav srcem plećima glavom   Uvijek treba … pročitajte više

Ovdje među planinama, ovdje pod zvijezdama, ovdje blizu zvijezda, u tišini, otrgnuto od svijeta, kao svoj svijet i svijet za sebe, ali i kao dio svijeta i raskrižje svjetova, vjekuje i živi svoja burna stoljeća i dijeli sve nemire sa … pročitajte više

Ispraćam vas Jedne u zemlju Druge iz zemlje I plačem plačem               bezutješno   Izvor: Mijo Tokić: Knjiga nemira, Zagreb, 1990.

Iz mistične dubine vremena, iz priča i vjerovanja narodnih, iz molitve materinske, iz igre dječje, iz ljetopisa fratarskih tri nam brata dođoše.   Jedan s Ugra brzoga, drugi iz grada kovača najboljih, treći s praognjišta Tinova…   Dođoše i ovdje … pročitajte više

                                                                                             U spomen ocu mog prijatelja Ti nisi umro ti si usnuo To su ti kosti utonule u odmor U očima ti nisu umrle zvijezde S tebe su sišle umorne godine I slegle se pred smrću   U mrtvim grudima … pročitajte više

Odakle je najljepše doći u Duvno? Odgovori su mnogi. Jedni govore s juga, kad se iznenada polje ukaže oku, drugi govore s mora – pa kada s Privale oko ne zna kud bi i kako bi ili na Buško ili … pročitajte više

Godinama plače moja mati Plače od života koji je dobila Plače za životom koji je rodila   Teško je rađati život Kad život tugu sije Teško je hraniti srce Kad zemlja trnjem niče Teško je sijati nadu Kada smo pelin … pročitajte više

Moj otac znao je govoriti cijele riječi (To i nisu bile riječi, više interpunkcije, vertikale smisla, akcenti) Cijele male vječnosti šutjeti i mučati i gledati kroza stvari U njegovim rukama rasla su čuda Kamen je postajao zid, cigla krov, zajedno … pročitajte više

Ima jedna zemlja što miriše na život Ima jedna crna zemlja   Ima jedna zemlja koja se na mrtvog baca Da vječno (s)pokojan bude   Ima jedna zemlja koja je moja   Mijo Tokić: Knjiga nemira, Zagreb, 1990.