Draženka Konjevod: Ne tuguj oče, u dahu tvom sam svakom…

Iza svakoga križa na Groblju mira krije se jedna priča, jedan život, jedna obitelj i jedna bolna uspomena.

 

Pjesmu u nastavku poslala nam je gospođa Draženka Konjevod, pretočivši u stihove ono što mnogi osjećaju pred tisućama križeva na Groblju mira – tugu, ponos, ljubav prema domovini i vjeru da žrtva nevino stradalih nikada neće biti zaboravljena.

 

Neka njezini stihovi budu molitva, zahvala i trajni poziv na čuvanje istine i sjećanja.

 

***

 

Ne tuguj oče, u dahu tvom sam svakom…

 

Dok škrta zemlja sjetno prvu brazdu prima,

 

ja tu sam, nadomak tebi,

 

u utrobi zemlje, gdje Hrvatska se šutnjom sniva.

 

 

 

Ne plači majko, u mirisu sam kruha.

 

U patnji sam tvojoj i bori svakoj.

 

U onoj teškoj kapi hercegovačke kiše,

 

tu se u bezdanu moje odmaraju kosti,

 

jer mislio je krvnik, Hrvatske nikad više.

 

 

 

Podigni čelo brate,

 

ne daj da te smrću obilježe mojom.

 

Ja živim u riječi tvojoj svakoj,

 

ja samo zaspah s Hrvatskom svojom.

 

 

 

Svatove ti čujem sestro,

 

a suza tvoja kvasi vreli kamen.

 

Ne plači za mnom nikada više,

 

jer prkosne Hrvatske, ja postadoh znamen.

 

 

 

A ti ….voljena Hrvatska zemljo,

 

Ti zaručnice moja.

 

Što ti stoljećima lice krvlju i patnjom kaljaju,

 

ne boj se!

 

Dok šute mrtvi, svjedoče živi.

 

I dok se zemlja trese,to kosti naše progovaraju.

 

 

Draženka Konjevod

 

Izvor: Groblje mira/ fb