U katolika je uobičajeni pozdrav bio “Faljen Isus (i Marija), a otpozdrav: “Vazda budi”, ili “Vazda Isus i Marija”. Pravoslavci su se pozdravljali s “Pomoz Bog”, a katolici, kad bi se susreli s pravoslavcem ili muslimanom, pozdravljali bi ih također … pročitajte više
Kao što sam rekao, đaci ondašnje osnovne škole u Mandinu Selu bili su nacionalno i konfesionalno miješana sredina, trodijelna, katolička, pravoslavna i muslimanska. Škola je bila već odvojena od religije pa se u školi, za nastave, religija gotovo nije ni … pročitajte više
Ovo bi prisjećanje na moje pučkoškolske dane bilo nepotpuno kad se ne bih malčice obazreo na dječju igru, prve obveze i doživljaj prirode. Školska godina traje devet mjeseci a ljetni praznici tri mjeseca. Pa kad se tri mjeseca pomnože s … pročitajte više
Otprilike između 1951. i 1953. duvanjsko je selo ošinula nova kušnja, kolektivizacija sela, stvaranje kolhoza, seljačkih radnih zadruga, po uzoru na sovjetski model. Nakon tisućljetnoga kmetskog položaja, najprije u hrvatskome i u bosanskome srednjovjekovnom kraljevstvu, a potom i u Osmanlijskom … pročitajte više
U komunističkome poraću u duvanjskom je kraju bilo malo dječjih igara koje bi konstruktivno usmjerile dječju silinu i obijest, a među njima je bila najpoznatija igra “klisa i kerače” te “čome i šige”. U prvoj igri kraći prut (“klis”) udarao … pročitajte više
Premda sam bio mirno i suzdržano dijete, a takvim su me nekako i drugi držali, dječje me nepodopštine i nestašluci nisu mimoišli, barem ne i njihove posljedice. Život je seoske patrijarhalne sredine bio po sebi tvrd pa se to odrazilo … pročitajte više
Neposredno nakon rata, sredinom 1945., nova je komunistička vlast nemilice pljačkala taj već opustošen kraj u takozvanom “otkupu” u mesu i žitu, za potrebe “radničke klase u gradovima”. Tako se poratna bijeda udvostručila, onoj ratnoj dodana je poratna, pa se … pročitajte više
Imali smo i “bukvar” (početnicu), a onda, čim smo se uvještili tom starorimskom metodom (tablica, pisaljka, spužva), prešli smo na “teku” (pisanka), na kojoj smo pisali “lapešom”(olovkom), a brisali gumicom. Za taj skroman pisaći pribor imali smo drvenu pernicu, koja … pročitajte više
Pričajući sljedeću zgodu, nadam se da neću povrijediti pseće ljubitelje, a poglavito ne bosanskog ovčara, “bigu”, odana pratioca dinarskih pastira, vjerna čuvara njihovih stada i torova, nekada, dakako, “za onog vakta”. Vraćali se srđanski đaci iz škole pa napustivši posljednju … pročitajte više
“Zapiši pa će i Bog zapamtiti“ (Ivo Andrić). Danas, u doba sveopće globalizacije, kad se potire svako sjećanje, kad nije ni moderno ni podobno pisati o nacionalnoj povijesti, a kamoli o zavičajnoj ili osobnoj, hvata nas stanovita nelagoda na svaku … pročitajte više