NAŠA ŠKOLA: Mak Srđanac – Marko Kovačević: Đačka prisjećanja (1947. -1951.) – XIV. dio

objavljeno u: NAŠA ŠKOLA | 0

Potkraj proljeća 1951. završio sam četvrti razred osnovne škole u Mandinu Selu i, na poticaj strica Mate, svog skrbnika, na jesen se iste godine upisao u prvi razred Niže realne gimnazije u Duvnu (Tomislavgradu).

“Kad sam ja osto slip kod očiju, nemoj ti”, govorio mi je stric na crti svoje pučke “prosvjetiteljske filozofije” i svoga neskrivena austrofilstva.

Kako je bio rođen 1896., bio je prestar za školu koja je počela raditi u Mandinu Selu 1910. Za prvoga svjetskog rata proveo je četiri godine na talijanskoj fronti, a austrougarsku je vlast u Bosni i Hercegovini doživio kao pouzdan pravni sustav, koji je duvanjskom seljaku prvi put u povijesti donio osobnu slobodu.

Već je nekoliko od mene starijih dječaka iz Srđana pohađalo nižu gimnaziju u Duvnu, pa je to bila olakotna okolnost mojeg upisa i uklapanja. Po ondašnjem školskom sustavu obvezna je bila četverogodišnja osnovna škola, a gimnazija je imala četiri niža i četiri viša razreda (kojih tada nije bilo u Duvnu). Kasnije će školskom reformom obveznom postati osmoljetka, a gimnazija će obuhvaćati samo četiri viša razreda.

Tako je dakle završilo moje đakovanje u osnovnoj školi u Mandinu Selu, u veoma prijelomnu i kritičnu razdoblju ondašnje svjetske političke povijesti, koja se tvrdo i okrutno prelomila preko naroda koji su se našli u ondašnjoj državi, pa i preko toga krškog polja i onoga njegova četvrtog kraka što se stere prema Blidinjskom jezeru.

(kraj)

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.