NEDJELJNA PRIČA: Što bi trebalo činiti svaki dan?

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

U čemu je kršćansko svladavanje?

Pripovijeda se kako je u nekom samostanu opat upitao uvečer jednoga redovnika, svoga subrata:-  “Što si sve danas radio?”

Redovnik uzdahne: “Ah, toliko imam svaki dan posla da ga ne bih mogao završiti bez Božje pomoći. Evo što sam radio: cijeli dan sam krotio dva sokola da ne odlete, nego da me slušaju. Čuvao sam krdo svinja da ne odu u blato, bdio sam nad jednom zmijom da ne iziđe iz rupe i da koga ne ugrize. Gonio sam na posao jednoga magarca kojemu se ne da raditi i obuzdavao sam jednoga lava za kojega čovjek nikada ne zna kad će koga razderati.”

Opat ga prekine začuđen: “Što to govoriš? Takvih životinja mi uopće nemamo u samostanu!”

Redovnik mu protumači: “Nažalost, istina je, ima ih. Dva sokola, to su moje oči koje stalno čuvam da ne gledaju što je zlo, grešno, zapravo što nije dobro. Svinje, to su moje misli koje su stalno na paši, zalutaju u blato… Zmija, to je moj jezik koji često proviri kroz usta i zlobom ubode drugoga. Magarac je moja lijenost. Lav je, napokon, moja srdita narav koju moram obuzdavati!”

Lako je razumjeti ovaj slikoviti govor! Evo što moramo i mi činiti svaki dan! Tako pomalo mijenjamo sebe, postajemo prava Božja djeca i pomažemo drugima! Krštenjem smo to već postali, svagdašnjim življenjem to moramo ostvarivati! U tome je sve! Time svakoga trenutka postajemo bolji i sretniji ljudi na zemlji, time se sigurnije spremamo za sreću na nebesima.

fra Petar Ljubičić