Okrugla obljetnica osnovne škole
vraća bivšeg đaka na Podine,
u krilo kamena i polja,
u krilo korijenja…
…Sviće poratno proljeće,
njegovi vjesnici ispod Grede drhte,
kao što drhte ljudske duše ondje.
Pripeto paripče pase…
Janjci livadom sa sve četiri noge,
čas u zraku, čas na zemlji,
u istom ritmu skaču.
Ptičji pjev,
nalik zvuku ispod klavirske tipke,
razliježe se krajem.
Preko kućnog krova
okićena jabuka leti…
Obišavši tako staze znane,
on se spušta u podrume tamne,
do dna kopa, i na površinu izvlači
naslage od ratnih i poratnih nevolja,
koje gleda i pregleda, slaže i odlaže
u vatru ognjišta svog.
Osviješten tragač može,
kada bude pozvan,
krenuti prema carstvu duša,
koje se okupljaju oko
iste Vatre,
iste Stožine,
istoga Oca – jedinog Gospoda.
Ante Šarac – “Kongorkin”
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.
