Prije mjesec dana umro je i zadnji sin moje ljubimice Mare, Mirko zvan Mice, kojemu ću posvetiti jednu od narednih priča, no moram se najprije odlučiti o čemu pisati. Sada mi je na pamet palo nešto sasvim drugo, a to … pročitajte više
Tekst: Blago Vukadin Već cijeli niz godina u restoranu „Hajdučke vrleti“, napravljenom nedaleko od Blidinjeg jezera s pogledom na Vran i Čvrsnicu, održava se festival laganja pod naslovom „Dobro slaži i ostani živ“ na kojem uz Posušake, Livnjake i Kuprešake sudjeluju … pročitajte više
Subotom obično idem u kupovinu. Ne podnosim velike tržne centre, tamo me uvijek uhvati nervoza od gužve i klimatiziranog zraka, pa voće, jogurte, pivo, sokove, sapune i novine nabavljam u dućanu udaljenom stotinjak metara od našeg stana. Uvijek natrpam više … pročitajte više
Jednome kraj, drugome početak, a meni obadvoje jer me se ne pita. Malo se osvrnem i koračam dalje kamo me put odvede i dokle mi je suđeno. Ako previše planiram izgubim se, jer moje planove ne trebam ni … pročitajte više
Prije nekoliko dana moja mlada nećakinja Katharina skenirala je bezbrojne fotogafije naše velike obiteljske zajednice – djece i unučadi naših pokojnih roditelja Ćokana i Šoljuše. Pretpostavljam da je i njih dvoje dok na nekom oblaku čekaju Božić Katharina obradovala i … pročitajte više
Od ranoga djetinjstva moram nositi naočale da se ne izgubim u šarenom svijetu punom oštrih zamki i zaobljenih žena. Bez naočala sam naime sasvim izgubljen, pa ih samo u slobodno vrijeme smijem ostaviti na pisaćem stolu ili u autu. Poluslijep … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Išao sam iz kući iz škole s Brankom. Zaostali smo iza Zvonke koji je žurio, a daleko ispred nas, već iza ponora, bili su Ante, Zdravko i Jozo, dok su curice krenule cestom, budući da je put … pročitajte više
Tekst: Blago Vukadin Bože dragi koliko djece ljeti dođe u Mandino Selo! Lijepo ih je čuti, ponekada ih i vidim, a još mi je draže pogađati tko im je ćaća, a tko mater. No, nije to tako lako! Probam najprije … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Od ranoga djetinjstva moram nositi naočale da se ne izgubim u šarenom svijetu punom oštrih zamki i zaobljenih žena. Bez naočala sam naime sasvim izgubljen i samo u slobodno vrijeme smijem ih ostaviti na pisaćem stolu ili … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Iz našeg malog sela ljudi su se u pravilu zbog posla zapućivali na sve strane svijeta, te vjerojatno nema nijedne veće zemlje u kojoj ne živi poneka obitelj s mandoseljskim korijenima. Većina naših suseljana svoju je novu … pročitajte više