U našem malom, trodjelnom selu stoljećima su živjeli, odnosno žive, pripadnici triju vjera i naroda. U najvećem dijelu Mandina Sela obitavaju hrvatski katolici raznih prezimena, između ostalih i mi Vukadini, zvani Joskanovići, pa Šumanovići, Markovići, Šarci i mnogi drugi. U … pročitajte više
Za svetog Antu se priča da je jedan od boljih svetaca, nije on od onih koji se spominju samo u litanijama za blagoslov polja, nego je prilično popularan i ljudi ga se često sjete, a on, ako je dobre volje, … pročitajte više
Osamdesetih godina prošloga stoljeća, za vrijeme prošle ili pretprošle države (to samo Bog dragi zna, jer prosječni Mandoseljanin koji obično ne živi dugo pod uvjetom da je ostao kod kuće doživi barem dvije ili tri države, a da se nije … pročitajte više
Volim masnu hranu. Vidi se to na meni kad stigne vrijeme kratkih hlača, dok tijekom zime neupadljivo pomjeram rupice na remenu. Ima ih još i za sljedeću zimu, a onda ću kupiti novi, dulji i jači kaiš. Nije međutim sve … pročitajte više
Ponekada, dakle često i redovito, bolje rečeno svakodnevno, umislim da sam pametan i vođen razumom, a ne nagonom, tradicijom ili odgojem. Lažem dakle samoga sebe, pa mi nemojte zamjeriti ako i drugima neistine pričam – nisam ja kriv nego moji … pročitajte više
U nekim drugim pričama sam već spomenuo skoro sva prezimena iz Mandina Sela, a ako je netko pažljivo čitao onda mu je sigurno zapelo za oči da se dva njih stalno ponavljaju – naime Ivić i Marković. To su, ako knjige … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Sretoh neki dan bivšega prijatelja s kojim sam prije nekoliko godina prekinuo svaki kontakt, budući da je zabadao nos tamo gdje mu nije mjesto. Ružno je kad se ljudi miješaju u tuđe stvari. Posebno kad muškarci počnu … pročitajte više
U našem selu su zemljoradnja i stočarstvo bili glavni izvor prihoda i osnova za život sve do u zadnjih nekoliko desetljeća, do modernizacije koja je dolaskom struje u selo, odlaskom gastarbajtera iz sela i školovanjem djece po raznim selima i … pročitajte više
Piše: Blago Vukadin Krajem osamdesetih godina, u zimsko predvečerje, po zamolbi poznanika Ante iz Imotskoga, zaputio sam se iz Graza u Maribor, da tamo pokupimo njegova prijatelja i „najboljeg slikara“ kojeg on poznaje. Na kolodvoru, odjeven u crno, čekao nas … pročitajte više
