NAŠA OGNJIŠTA I BAŠTINA

Samo da mi je Samo da mi je Zemlju prevrnuti Prije kiše u zemlju zrno baciti U Božji dlan spustiti   Pa neka bude Šta će biti Nek godina nosi Kako će nositi   S narodom   Pa ako će … pročitajte više

Još vidim mater Kako joj ruke tresu Na trećem očenašu Gospine krunice Te ruke što me zovu   Izvor: Ilija Smiljanić: Zamka vremena, 2018. Foto: Tea Turalija/ zlosela.com

Ej zimo, zimo Navuče ti meni rukavice Zarumeni lice Odvede mi ptice Pustu dušu ostavi Da je kose vjetrovi   Ustaknu mi kapu Staknu mi vatru   Ali neka, neka zimo Doći će vjetri južine Da ti svrnu rožine Procvjetat … pročitajte više

Koraci nam se gube svijetom. Tragovi se gube. Zarastaju pragovi. Memla izbija iz zidina. Mahovina pada po baštini. U sumaglici vremena iščezavaju slike zavičaja. Egzodus za egzodusom. Tragika. Često ostaju samo oni koji su sebi ovdje sagradili grobnicu, a djeci … pročitajte više

Mi smo se samo spustili otpočinuti, Malo prileći Skinuti s očiju Otjerat tamne oblake Svijeće upaliti   Da vama što ostadoste Put pokazuju (obasajaju)   Živjet ćemo, S vama biti, Sve dok nas u molitvama Budete spominjali Kuće naše posjećivali … pročitajte više

Upamti jednom i zauvijek: Ma koliko od sebe bježao Ništa ti ne možeš biti Nego sin ove zemlje Sjena ovom suncu Svanuće ovoj noći Počinak ovom danu Uzglavlje ovom kamenu Podnica ovom križu   I ne pokušavaj ništa više redati … pročitajte više

Padala je badnja noć. Snijeg je tiho šuškao u dodiru sa suhim hrastovim lišćem u hrastiku što je bio ponad male, kamene kuće. Kuća je bila jedna jedina soba u kojoj je bilo sve. Imala je ulazna vrata i jedan … pročitajte više

Dok nije bilo eksera ni žice, grede su se spajale drvenim klinom: dvije grede provrte se svrdlom “žiočnjakom” i tu se zabije klin. Najprije se kuće ukopaju i ozidaju klesanim kamenom. Sa zida se dižu grede, rogovi. Ljudi kažu: diže … pročitajte više