Fra Robert Jolić u knjizi “Život i smrt u Duvnu” (objavljenoj 2006. godine) piše kako je u 18. stoljeću drevna župa Duvno obuhvaćala golemo područje od Vinice do Rakitna i Drežnice, sa Šujicom i Roškim Polje, odnosno današnje župe Tomislavgrad, Šujicu, Kongoru, Seonicu, Bukovicu, Rakitno, Drežnicu, Roško Polje i Vinicu.
Sjedište ove župe u vremenu od 1750.-1776. bilo je upravo u Mandinu Selu, jer je biskup fra Pavo Dragićeviću u izvještaju sa svoga pastirskoga pohoda 1761. naveo kako župnik boravi u Mandinu Selu, u jednoj kućici u kojoj se odnedavno nastanio.
Župnik je stanovao u kućici u Mandinu Selu, sagrađenoj troškom franjevačkog samostana u Fojnici. Sjedište duvanjske župe premješteno je oko godine 1776. iz Mandina Sela opet u Bukovicu (do 1806.), gdje se nalazilo i ranije, te potom u Seonicu, gdje je posljednje sjedište župe Duvno bilo prije velike podjele.
Iznad Mandina Sela se nalazi lokalitet nazvan Misarovac, skriveno od pogleda i daleko od puta. Vjerojatno su upravo ovdje, skriveni od turskog silnika, tadašnji duvanjski župnici slavili sveta misna slavlja s preostalim malobrojnim katoličkim pukom, očuvavši tako svetu kršćansku pradjedovsku vjeru domicilnom hrvatskom puku. Vrijedno je znati ove povijesne istine.
