UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA KONGORE: Posljednje zbogom Andriji Bartuliću – Cici

objavljeno u: NOVOSTI | 0

U Kongori, 1. lipnja 2021. god.

Draga rodbino i prijatelji!

Danas, u ovom hladnom duvanjskom proljeću i na ovom kongorskom groblju, opraštamo se od  našeg Andrije  Bartulića – Cice. U  ime Udruge  hrvatskih  branitelja  Kongore izražavam najdublju sućut njegovoj majci Pavi, na čijaje leđa došao najteži križ, i njegovoj sestri Mari s obitelji. Iskrena sućut rodbini, svim Kongoranima, i svima koji su Cicu poznavali i cijenili.

Postoje ljudi koji svoj život provedu na, rekli bismo, najbolji mogući način. U miru s drugima, u dobrim odnosima s okolinom, prijateljima, rodbinom, radnim kolegama… U miru sa sobom. Takav  je  bio  i  pokojni  Cica.  Svi  ga  poznajemo takvoga i  svi  smo  ga  cijenili  zbog  njegovog blagog, toplog, izrazito prijateljskog karaktera. U njegovoj blizini svatko se osjećao ugodno i u svakom društvu Cica je bio omiljeni član i prijatelj.

Upravo u ovim skromnim i finim, tihim ljudima leži najveća snaga. U trenutcima kad je to bilo najpotrebnije, ali i najteže, Cica je pokazao svoju hrabrost i ljudsku veličinu. Početkom rata na Kupresu, zajedno s drugim Kongoranima, čvrsto je i hrabro stao na branik Hrvatske. Od prvog postrojavanja na igralištu isprednaše osnovne škole do zadnjeg dana Domovinskog rata Cica je  bio  pripadnik  kongorskog  voda  3.  satnije  1.  bojne  Brigade  kralja  Tomislava.  Svjesno  je izabrao  biti  na prvoj crti i nije tražio lakše načine. U duge četiri godine prošao je s Prvom bojnom mnoga ratišta – i Kupres  i  Arapovinu, i  Ramu i  Slatinu,i  Zavratače i  Oklanicu…, i ponovo Kupres, sve do završnih operacija Domovinskog rata. S drugim našim vojnicima dijelio je teške, ali i najponosnije dane svoje mladosti.

Nakon završetka Domovinskog rata Cica je na drugi način, ali jednako  hrabro, opet  ljudski, opet  pošteno, nastavio  svoj  životni  put. Sa  svojih  deset  prstiju  zarađivao  je  kruh  prvo u privatnom sektoru kod nas u Duvnu, a onda na njemačkim radilištima. A kad bi dolazio kući uvijek je bio raspoložen, svima dostupan i prema svakom ljubazan. Nitko ga nikad nije čuo da se žali. Jednostavno, uvijek je bio čovjek s punim dostojanstvom, svjestan realnih okolnosti i nije se plašio, niti se predavao.

I u zadnjim danima svog ovozemaljskog života ostao je isti kakvog smo ga poznavali i zbog čega smo ga voljeli. Prijatan, ugodan, spreman na šalu i uvijek misleći više na druge nego na sebe. Vjerujemo da će svemogući Bog nagraditi Cicine ljudske vrline koje  smo  svi  voljeli: njegovo poštenje i iskrenost, njegovu toplinu i prijatnost, skromnost i jednostavnost…

Laka mu kongorska, duvanjska i hrvatska zemlja koju je volio i za koju se borio!

Kongora će se sjećati Andrije Bartulića – Cice i svih hrvatskih branitelja iz ovog sela!

Pokoj mu duši

Udruga hrvatskih branitelja Kongore – pukovnik Andrija Bartulić