U Kongori, 1. lipnja 2021. god.
Draga rodbino i prijatelji!
Danas, u ovom hladnom duvanjskom proljeću i na ovom kongorskom groblju, opraštamo se od našeg Andrije Bartulića – Cice. U ime Udruge hrvatskih branitelja Kongore izražavam najdublju sućut njegovoj majci Pavi, na čijaje leđa došao najteži križ, i njegovoj sestri Mari s obitelji. Iskrena sućut rodbini, svim Kongoranima, i svima koji su Cicu poznavali i cijenili.
Postoje ljudi koji svoj život provedu na, rekli bismo, najbolji mogući način. U miru s drugima, u dobrim odnosima s okolinom, prijateljima, rodbinom, radnim kolegama… U miru sa sobom. Takav je bio i pokojni Cica. Svi ga poznajemo takvoga i svi smo ga cijenili zbog njegovog blagog, toplog, izrazito prijateljskog karaktera. U njegovoj blizini svatko se osjećao ugodno i u svakom društvu Cica je bio omiljeni član i prijatelj.
Upravo u ovim skromnim i finim, tihim ljudima leži najveća snaga. U trenutcima kad je to bilo najpotrebnije, ali i najteže, Cica je pokazao svoju hrabrost i ljudsku veličinu. Početkom rata na Kupresu, zajedno s drugim Kongoranima, čvrsto je i hrabro stao na branik Hrvatske. Od prvog postrojavanja na igralištu isprednaše osnovne škole do zadnjeg dana Domovinskog rata Cica je bio pripadnik kongorskog voda 3. satnije 1. bojne Brigade kralja Tomislava. Svjesno je izabrao biti na prvoj crti i nije tražio lakše načine. U duge četiri godine prošao je s Prvom bojnom mnoga ratišta – i Kupres i Arapovinu, i Ramu i Slatinu,i Zavratače i Oklanicu…, i ponovo Kupres, sve do završnih operacija Domovinskog rata. S drugim našim vojnicima dijelio je teške, ali i najponosnije dane svoje mladosti.
Nakon završetka Domovinskog rata Cica je na drugi način, ali jednako hrabro, opet ljudski, opet pošteno, nastavio svoj životni put. Sa svojih deset prstiju zarađivao je kruh prvo u privatnom sektoru kod nas u Duvnu, a onda na njemačkim radilištima. A kad bi dolazio kući uvijek je bio raspoložen, svima dostupan i prema svakom ljubazan. Nitko ga nikad nije čuo da se žali. Jednostavno, uvijek je bio čovjek s punim dostojanstvom, svjestan realnih okolnosti i nije se plašio, niti se predavao.
I u zadnjim danima svog ovozemaljskog života ostao je isti kakvog smo ga poznavali i zbog čega smo ga voljeli. Prijatan, ugodan, spreman na šalu i uvijek misleći više na druge nego na sebe. Vjerujemo da će svemogući Bog nagraditi Cicine ljudske vrline koje smo svi voljeli: njegovo poštenje i iskrenost, njegovu toplinu i prijatnost, skromnost i jednostavnost…
Laka mu kongorska, duvanjska i hrvatska zemlja koju je volio i za koju se borio!
Kongora će se sjećati Andrije Bartulića – Cice i svih hrvatskih branitelja iz ovog sela!
Pokoj mu duši
Udruga hrvatskih branitelja Kongore – pukovnik Andrija Bartulić