NIŠTARIJINI ZAPISI: Findus i Zuko

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Findus i Zuko su dva mačora, dva lijena mačka koji već od Božića borave pod mojim krovom. Braća su, majka im je ista, a za oca ne znam i nisam se ni raspitivao o mačjem moralu i njihovim ljubavnim običajima, te se neću upuštati na nesiguran teren. Znam međutim da su različiti, ne samo po karakteru, nego i oblikom.

Findus ima veliku glavurdu i krupne noge, a vaga kod veterinara prije kastriranja pokazala je pet punih kilograma. Solidno, nema govora, ali ima od čega i biti – pojede on svaku mrvicu s poda, ne treba mi usisavač, a o konzervama, kobasicama i tortama da ne govorimo. Kad se napuca legne na stolicu i čeka da ga pomilujem, izvali se na leđa, gleda me nedužno kao moj Christian dok je bio mali, pa ajde ti budi muško i odoli.

Jasno je da ga pomilujem, pjevajući mu nešto poput:

„Debeljko, lijenčino, Christiane,
sve poždereš, sve u tebe stane!“

a njemu bude drago, valja se zadovoljno i pazi da me ne ogrebe.

Zuko je sasvim druga priča – on je za razliku od svoga smeđe obojenoga i duplo težega brata crn, bez ijedne fleke na krznu, živahan i nema te prepreke koju ne može preskočiti.

Kad im serviram klopu Zuko prvi dotrči do zdjele, ali pojede samo malo dok ostalo prepusti svome proždrljivome bratu. Zato on jedva dočeka suhu hranu punu vitamina, gricka je bučno i s uživanjem, a nakon toga izvodi razne akrobatske  priredbe.

Nekidan se je dočepao sata koji visi na zidu, dva metra iznad poda.  Po nesreći za pokazivača točnog vremena i njegove baterije u blizini se je nalazila jedna povisoka stolica, a kazaljka na satu se je neprestano vrtjela, pa sportski mačak nije mogao odoljeti izazovu. Kako je skočio, je li trebao nekoliko pokušaja i je li se gadno uplašio kad je sve otišlo k vragu ne znam, to će zauvijek ostati njegova tajna.

Ali znam da sam se prenuo iz snova misleći da je Christian pao s kauča na kojem često zaspe buljeći u televiziju nakon što mu poželim laku noć (nadam se da ne gleda svakakve filmove, ali ga i ne pitam znajući kakav sam ja bio u pubertetu) i potrčao panično na gornji kat.

Kad tamo imaš što vidjeti!

Moj sat kojeg mi je kćerka – vlasnica mačaka na privremenom boravku kod nas dok ona ne preseli u novi stan – poklonila za četrdesetpeti rođendan, ležao je nemoćno na podu, oko njega rasprsnuti komadići stakla, a na stolici Zuko nevinog pogleda.

Christian je blaženo hrkao na kauču pa sam ugasio televizor,  probudio dijete ogromnih stopala i rekao mu da pazi kad ide u spavaću sobu dok ne usisam pod (u takvim zgodama mi unatoč Findusa ipak zatreba usisavač, jer on još nije probao staklo)  i onda se mamuran dočepao posla.

Budući da sam već bio razbuđen, a boljela me je i lijeva noga od išijasa, osjetio sam u nosnicama neugodni miris kojega netko zove i smrdljivim, a širio se je po stanu iz pravca mačjeg zahoda postavljenog ispod stubišta, pa sam lopaticom pokupio suvišne dijelove  iz Findusova želuca radujući se da mačka nema više začepljenje  – nekoliko dana ranije  je naime  bolno mijaukao, a ja molio Boga da se životinjica riješi muke i da konačno nauči što smije  jesti – salate i juhe umjesto mrvica s poda.

Prije nekoliko tjedana počeli su obadvojica neobično mirisati, našto mi je moja pametna kćerka objasnila da su mačori u pubertetu, a u tom dobu dečki smrde (pokazujući prstom na svoga brata koji se je kiselo smijao), te smo ih, kao što već napomenuh, odveli kod veterinara.

Sada im, dok ih milujem, tepam i zezam ih da nisu pravi muškarci, te da ću prve unuke ipak dobiti od vlastitog sina (kćerka veli da ima vremena za djecu).

Ova priča mogla bi biti jako duga, ima toga koliko hoćeš, ali mi ne da onaj gladni mačak dalje pisati – gricka stalno po ekranu računala, pa mu odoh dati nešto drugo inače ostadoh bez posla.

 

Tekst: Blago Vukadin

02.09.2014.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA