Poštovani štioci moji, ove godine sam malo više razmišljao, uz šum valova našeg Sinjeg mora, o nama i našim političarima; koga to mi i zašto već više od trideset godina biramo na najvažnija dužnosnička mista u državi, da nama vladaju.
Evo ploda mojih razmišljanja. Ne morate se složiti, ali ih barem pročitajte. Mislim da je prvo veliko zlo za hrvatski narod bilo izbor Mesića za predsjednika države; čovjeka koji je, zajedno s kletim Manolićem, pokušo srušiti sve što je do 1994. godine napravljeno oko obnavljanja države Hrvacke. Kad to nije uspio priko Sabora, pokušo je lažno svjedočeći u Hagu naškoditi mladoj državi Hrvackoj. Ako je taj vicaroš uspio zavesti brojne Hrvate da postane jednom predsjednik Hrvacke, kako je mogo uspjeti dva puta. Novinar koji je otkrio da su se za Mesića ilegalno tiskali potrebni glasački listići, umalo je glavom platio; spasila ga je svojom bistrinom vlastita sestra. Čovjeku koji je hrvackom narodu i državi svojim ponašanjem nanio puno zla još nije za izdaju suđeno; postao je ne samo zaštićeni svidok nego i od hrvackog pravosuđa zaštićeni građanin. Kako je to moguće, hrvatski domoljubi i rodoljubi na vlasti?
Džudijskog podrtla, Jusipović , kao predsjednik države Hrvacke otišo je tako daleko da je u Jeruzalemu plašio židove nekakvom ustaškom zmijom i sramotno veličao ulazak u Euniju na štetu države Hrvacke. Čak je i četnicima u Banjaluci virtuozno na klaviru svirao. Hvala Bogu da je njegova virtuoznost trajala samo jedan mandat, pet godina.
Priskačem Kitulju jer pišem o onima koji su bili hrvatski predsjednici a nisu volili Hrvacku.
Čudnovati Marijan Zoran Milanović, nakon što je se „dokazo“ kao predsjednik Hrvacke vlade, postao je jednom, pa drugi put predsjednik, kako je on govorio „slučajne države“, izbacio biste svih hrvackih velikana iz Predsjedničkog ureda, prjetio snajperima, priko svog Ranka, Hrvatima koji su se u Vukovaru pobunili protiv ćirilice, koji je sugerirao da se spomenici hrvackim braniteljima, hosovcima, bace tamo negdje, koji je na međunarodnom planu nanio ogromno zlo hrvackom narodu… Kako je moguće da nam takva osoba bude predsjednik ijednom a kamo li dvaput?
Kažu da jedan narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje. Zar smo stvarno zaslužili vlast tipa ove trojice ili ovakvu kakva je antihrvata Bradaševićeva u Zagrebu, ili jugoslavena Ćovića u Herceg Bosni, koji je četnicima u Banjaluci rekao da svoju Krvavicu čuvaju kao zjenicu oka. Ne virujem da smo takve vođe zaslužili.
O euronu Plenkoviću sam toliko toga napiso da sada molim Boga da iza njega na vlast ne dođe još gori od njega. A zar se ne vidi da je tzv. oporba u Hrvackoj opasno antihrvacki nastrojena? Međutim, kad se zbroje sve te jugoslavenske, četničke i početničke organizacije, nema ih u Hrvackoj više od 700 tisuća, prema mojim dosadašnjim uočavanjima. I kad se na taj broj doda još oko tristo tisuća nepostojećih glasača, eto Milanoviću milijun glasova.
Izborni inženjering bira u Hrvackoj čelne ljude, ljudi moji, zar to ne primjećujete. To nije nikakvo opravdanje za vas koji na dan izbora ostanete kod kuće, pa mudrujete po gostionicama. Potvrđeno je već nekoliko puta da mora glasati barem 60% glasača od ukupnog broja da bi hrvatski pravac pobjedio na izborima. Pustimo izmišljenu diobu na tzv. live i desne; mi se Hrvati dilimo samo na one koji su za kakvu takvu samostalnu državu Hrvacku i na one koji su još uvik za propalu Jugu ili onu koja propada, Euniju. „Poljitički diljetanti“misle da je Eunija dovoljna zamjena za neovisnu Hrvacku. Njih ne triba svrstavati ni u live, ni u desne, nego u trbuhozborce – u se , na se i poda se.
Nisam samo, štioci moji, priko lita razmišljo o sadašnjim i budućim našim vlastodršcima. Kako me je uhvatila muka, npr., kad smo saznali od ministra rusofilskog imena, Vočića, da se na 15 mista na Jadranu Hrvati ne smiju kupati jer je istospolna zajednica omogućila strancima ogradu kupališta ispred njihovih hotela na našoj zemlji. U pravu je čovik, mostovac, koji siče te ograde; zašto mu se ne pridruže i ostali domoljubi?
I ovo sam ljetos uočio; da je tek u srpnju 2026. počelo suđenje šestorici četničkih pilota, koji su u listopadu 1991. razorili Banske dvore i pokušali ubiti Franju Tuđmana i ekipu oko njega. Zar to suđenje nije tribalo davno započeti i dovršiti. Sramota. Onome ko je toliko godina odugovlačio s tim suđenjem tribalo bi odmah suditi.
A ovoljetnom skandalu jednog poljskog luđaka u Međugorju ne mogu se načuditi. Uvjeren sam da nije on sam grubo oskvrnuo Gospino Svetište; on je sigurno imao i pomagače. Ne virujem da će Sarajevo vjerodostojno utvrditi istinu. A di su bile međugorske sigurnosne službe? Da im plaćenik u sred Svetišta zapali oltar – za nerazumit i nevirovat. Gospe draga, oprosti im svima!
Kad sam pošo na odmor, primjetio sam masu srpskih registracija po Hrvackoj. Tada sam u sebi reko, sačuvaj nas Bože od njihove vatre. I kao da me Bog nije čuo. A di po Dalmaciji i Hercegovini, možda i Bosni, nije gorilo? Kao nikad. Davno sam piso da svakog Srbina koji želi ući u Hvacku triba tri puta pregledati na sve moguće načine. Međutim, tako nisu mislili kosovac, udbaš i euron na čelu naših sigurnosnih službi. A i neki naši iznajmljivači stanova bi za platežnog gosta dušu dali. Ništa od bratstva i jedinstva s neprijateljima; nije ga nikad ni bilo, prijatelji moji.
A o otrovnom materijalu, koji po Hrvatskoj desetljećima istovaraju veći otrovi od tog otrova, tek se ovih dana javno progovorilo. Ne mislim na Milanovićeve podmukle i otrovne poteze. Ali, Euron će morati istinu istjerati na čistac ili ga neće biti. Spasi nas Bože od nas!
I da nam lito bude draže, ugodnije, lipše, saznali smo ovih dana od ministara Vlajčića i Ćorića da Država ne može utjecati na cjenu prehrambenih proizvoda, a na što onda može, dok Euron glumi da Država može utjecati na cjenu naftnih derivata.
O jadni hrvatski narode, jadan ti si ti s ovakvom svojom vlašću. Mila naša Velika Gospe moli za nas, Isuse naš, Bože naš, spasi nas, molimo te.
Zagreb, 21. kolovoza 2026. B a r i š a