Na slici je moj otac SLAVKO VUKADIN (1910. – 1995.) Fotografiran je u odori domobranskog mornaričkog narednika. Oružane snage NDH (OS NDH) u početku bile su podijeljene na : Domobranstvo koje se opet dijelilo na: kopnenu vojsku, mornaricu, zrakoplovstvo i oklopništvo. Ustaška vojnica i oružništvo – /dio oružanih snaga za čuvanje reda i poretka na državnom teritoriju./
Domobranstvo NDH je u sustavu naziva, izgleda i mjestu nošenja činova prošlo više faza. Činovi u Domobranstvu (u početku) temeljili su se na Austrougarskim činovima. Razlike su bile u tomu što je austrijska zvijezdica zamijenjna hrvatskim trolistom. Evo činova hrvatske ratne mornarice NDH u kojoj je i Slavko Vukadin /i mnogi drugi Duvnjaci/ vjerno i odano služio.
Mornarički činovi:
a) – generali:
- admiral
- doadmiral (komodor)
b) – stožerni časnici:
- kapetan bojnog broda
- kapetan fregate
- kapetan korvete
c) – nadčasnici:
- poručnik bojnog broda
- poručnik fregate
- poručnik korvete
- pomorski zastavnik
d) – dočasnici:
- časnički namjesnik
- stožerni narednik
- narednik
- vodnik
Konačno su 20. 11. 1944. sve grane oružanih snaga NDH ujedinjene u jedinstvene OS NDH. Tada se prešlo i na ramenski sustav činova. Do tada su oznake činova bile na okovratniku vojne odore. No, kako je rat ulazio u svoju završnu fazu zavladao je nered u svemu pa i u odorama, oznakama i činovima.
Slavko Vukadin je tijekom ljeta 1941, završio jedan dočasnički tečaj u Vojarni Kralja Tomislava u Zagrebu. Uskoro je raspoređen na službu u domobransku mornaricu. Raspored u mornaricu vjerojatno je bio posljedica što je Slavko u Kraljevini Jugoslaviji služio svoj obvezni vojni rok u mornarici.
Domobranski mornarički narednik Slavko Vukadin službovao je na ratnim brodovima na prostoru od Omiša do Šibenika. U istoj postrojbi sa Slavkom su službovali još neki Duvnjaci. Sjećam se njegove priče o tome vremenu, spominjao je Slavko neka duvanjska imena kojih se ja ne sjećam . Dobro se sjećam kako je u istoj postrojbi na brodu u Omišu s njime službovao Kažimir Šarac. Već tada je Kažimir služio u zdravstvenom odjelu njihove postrojbe.
Na poleđini fotografije je natpis: Sretan Božić, Cijeloj mojoj obitelji na Uspomenu i dugo Sjećanje iz Omiša. /Prijepis je vjeran originalu /.Obratite pozornost na lijepi Slavkov rukopis – krasnopis. Gotovo isti rukopis – krasnopis njegovao je do kraja svoga života. Sačuvao sam neka njegova pisama koja je slao (u vremenu od pol. 1960.-tih do svoje smrti 1995.) iz svojih i mojih Džankušića meni koji sam tada boravio negdje daleko od rodnog mi kraja.
Božićna čestitka upućena je uoči Božića 1942. godine. Tada je Slavko imao 32 godine života i bio je oženjen.
Tekst: Ante Vukadin – Ćipa