MANDOSELJSKA PREZIMENA: Seser (Sesar)

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Prema popisu iz 2001. godine u tri naselja Republike Hrvatske žive četiri obitelji i devet duša s prezimenom Seser: u Splitu (dvije obitelji, šest duša), Zagrebu (1, 2) i Požegi (1, 1).       

Prevladavajući oblik tog prezimena u Hrvata glasi Sesar: prema popisu iz 2001. godine u 63 naselja Republike Hrvatske žive 192 obitelji i 615 stanovnika  s prezimenom Sesar.       

Ovom prigodom navodimo naselja s 10 i više duša s prezimenom Sesar: u Đakovu  (sedam obitelji, 24 duše), Ernestinovu (3, 11), Nuštru (13, 42), Osijeku (7, 24), Pleternici (6, 23), Rijeci (7, 14), Sesvetama (13, 44), Sisku (3, 12), Slavonskom Brodu (3, 13), Splitu (11, 30), Tordincima (5, 14), Tovarniku (6, 26), Vinkovcima (9, 21), Zagrebu (43, 173).        

U usporedbi sadašnje 192 obitelji  s prezimenom Sesar sa 19 obitelji,  koliko ih je ukupno zatekao popis iz 1948. godine, dakle prije sedamdesetak godina,  riječ je o čak desetorostrukom povećanju obitelji tog roda.       

Zašto Seser umjesto „pravilnog“ Sesar  ili „još pravilnijeg“ Cesar ?        

Prezime je istovjetno sa sesar, zapadnohercegovačkom prilagođenicom mnogo poznatije imenice Cesar, kako se zvalo rimsko pleme Caesar, kojem je pripadao i Gaius Iulius Caesar (100. godine prije Krista – 44. godine prije Krista), rimski vojskovođa i državnik, najpoznatiji  kao Cezar.        

Inače cesar je i naziv austrijskog cara, vladara Habsburške Monarhije u opreci prema svakom drugom caru.

U Kočerinu pokraj Širokog Briga  pripadnici roda Sesar sačuvali su predaju kako je njihov davni predak, tada se  prezivao Radman, zbog turskog zuluma pobjegao u Dalmaciju, koja je u odnosu na sultanovu Hercegovinu bila Cesarova zemlja, pa kad se ponovno pojavio u Rujnu, selu iznad Kočerina, na starini tog roda, prozvali su ga Sesar, jer su tako oni  izgovarali imenicu Cesar.

U spomenutom mjestu također je sačuvana i predaja da su Sesari, kao i njihovi  susjedi Udovičići, postali od starijeg roda Radmana.

U popisu  biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine upisana je devetočlana obitelj Stipana Udovičića (u izvorniku Stephanus Udovicich). U popisu pak biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježena je 27-člana obiteljska zadruga Stipana Cesara (u izvorniku Stephanus Cesar) te devetočlana obitelj Petra  Udovičića (u izvorniku Petrus Udovicich).

U Buhovo pokraj Štrokog Briga stigao  je Pavo Sesar Matin, rodonačelnik buhovskih Sesara. koji je oko 1830. godine rođen u Rujnu. U novom prebivalištu se oženio Perom rođenom Ćosić nekoć Sabljić i kao domazet  ušao u kuću svoje supruge,  s kojom je imao dva sina (Matu (oko 1855) i Ivana (1860). 

U maticama župe Rasno, kojoj je tada pripadalo i Buhovo, zabilježeno je da je Mate, stariji sin Pave Sesara, oženio se Šimom Stojić iz Dragićine pokraj Čitluka, koja mu je rodila pet sinova: Petra (1881), Marijana (1885), Jozu (1892), Matu (1894) i Ivana (1897).

Mlađi Matin brat Ivan oženio se 1887. godine Lucom Škegro iz Buhova, s kojom je imao dva sina: Ivan (1902) i Nikola (1905).

Sadašnji Sesari u Buhovu  su njihovi  potomci.

Osim u Buhovo Sesari sa svoje kočerinske starine sele se u sjevernu Bosnu (Derventa) te na mostarsko i čapljinsko područje.

U selo Vinogradine pokraj Dervente krajem 18. stoljeća (oko 1780. godine) doselio se Andrija Cesar (uz Sesar jedan od pisanih oblika tog prezimena) sa suprugom Anđom rođenom Tomić. Novi doseljenički par  prvi je put upisan  1782. godine u matice krštenih  župe Plehan, kada im je krštena kći Mara. Oni su se ubrzo nakon toga vratili u Rujno pokraj Kočerina. To je  utvrdio Nikola Mandić uvidom u maticu vjenčanih župe Ružići, u kooj je upisana ženidba dvaju sinova  Andrije i Anđe Cesar: 1818. godine Stipan i 1820. Andrija.[1]

A. Zirdum je pak uvidom u matice župe Plehan utvrdio da je 1817. godine u Lužane pokraj Dervente doselio Mate Cesar „od Mostara“, što  vjerojatno znači Rujno pokraj Kočerina. Taj je autor također utvrdio da su pripadnici roda Cesar  doselili i u Žeravac i Vinogradine, također pokraj Dervente.[2]

U Bijelo Polje pokraj Mostara 1818. godine iz Rujna se preselio Marko Sesar sa suprugom Lucom, rođenom Ćubić. Godine 1831. u Mostar je stigao Mate Sesar sa suprugom Šimom rođenom Cigić.[3]

U Čeljevo pokraj Čapljine stigao je iz Kočerina  Mate Sesar Šimunov, koji je imao dva sina: Jozu (1835) i Ivana (1845)., koji su u novom prebivalištu osnovali svoje obitelji.[4]

I duvanjski su pripadnici tog roda: u Jošanici Sesari, u Mandinu Selu Seseri  podrijetlom s kočerinskog područja. Prema mojim istraživanjima za knjigu Duvanjska prezimena (Tomislavgrad, Naša ognjišta  2001. godine) tada su u Mandinu Selu živjele tri obitelji, u  Jošanici dvije obitelji s 13 duša  i u Tomislavgradu petočlana obitelj, s napomenom da su podaci preuzeti od tada aktualnih župnika župa Duvno-Tomislavgrad i župe Kongora. Tada oblik Seser nije ni spominjan, jer je vjerojatno smatran neslužbenim, iako i sada i uvijek treba podsjetiti na jedino pravilo: prezime glasi onako kako ga izgovaraju njegovi nositelji.

Seseri ili Sesari u Mandino Selo su doselili iza  1918. godine, jer ih pedantni R. Jolić nije našao u biskupskim popisima iz 18, stoljeća, kao ni u maticama župe Duvno (razdoblje od 1821-1918. godine).[5]

 I na kraju zašto Seser umjesto Sesar: dogodila se glasovna promjena ujednaččavanje samoglasnika „a“ i „e“, što je uobičajeno u mjesnim govorima, koji nisu kao hrvatski književni jezik rezultat  dogovora najistaknutijih jezikoslovaca.

 

Ante Ivanković