Početkom osamdesetih godina je moj stričević, Kalčin Miro, sazrio i dušom i tijelom, pa je počeo kombinirati kamo i kako, te je jednoga dana krenuo s bratom Jozom na kavu u Džankušiće, odakle je Jozina žena Ruža.
U dvorima Joze Džankušića dočekala ih je nasmijana cura, Ružina mlađa sestra Perka. Dok je stariji Kalčin sin punici i puncu pričao o poslu u Njemačkoj, Miro i Perka su se nekamo izgubili.
Mrd-amo, mrd-tamo i nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije se po selu počelo šuškati kako je i mlađi Kalčić ostavio svoje srce u Džankušićima.
Kud ćeš bolje i ljepše – dva brata se zaljubila u dvije sestre!
Perkino i Mirino vjenčanje bilo je u našoj župnoj crkvi u Kongori, tom prilikom je i nastala ova slika ponosnih mladenaca koji su kratko nakon vjenčanja preselili u Zagreb, gdje i danas žive.
U braku su dobili troje djece – Martinu, Hrvoja i Ivu. Već imaju dvoje unučadi a ako Bog da bit će i još.
Blago Vukadin