Na jugoistočnom dijelu Duvanjskog polja, počevši od Kongore pa sve do Crvenica, prostire se planina Lib, koja ima tri vrha viša od tisuću metara: Lib (1.028), Orlovkuk (1.391) i Zmijača (1.481).
Kako Lib u odnosu na Duvanjsko polje ima izrazitu strateško-obrambenu vrijednost i važnost, što je uvjetovano ponajviše konfiguracijom tla, upravo je tu najjače ilirsko pleme Dalmati, po kojima je nazvana i pokrajina Dalmacija, smjestili svoj glavni grad, dobro utvrđeni Delminium.
Oronim Lib prvi se put spominje u Ljetopisu popa Dukljanina (1168 – 1180) kao Hlib odnosn Lib. U Hrvatskoj kronici, ustvari u prijevodu Dukljanonova djela na latinski jezik, taj je oronim upisan kao Hlivaj, što je navelo prevoditelja Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, da Lib smjesti na Livanjsko polje (in campo qui Cluina appelatur). Posve pogrešno Hlivaj i Lib su samo dva oblika iste riječi.
U dostupnoj literaturi nema ni pokušaja objašnjenja etimologije oronima Lib: čak se ne zna iz kojeg jezika potječe: ilirskog ili latinskog.
U ovom pokušaju krećemo od latinskog glagola libare = prolijevati, od kojeg je izvedena imenica libatio, što je u starom Rimu bio naziv žrtve ljevanice; čin žrtovanja je pratilo prolijevanje vina, vode, meda, mlijeka i ulja po žrtveniku. Možda se Libu nalazio žrtvenik na kojem su se prinosile žrtve ljevanice.
Liberalije su se bile svetkovine u čast staroitalskog boga plodnosti i vesele raspojasanosti zvanog Liber, kada su rimski mladiću dobivali tzv. muževnu toga, čime je i službeno potvrđivana njihova muževnost.
Možda je oronim Lib izveden od imenice libanos (vulgarno livan), kako glasi grčki naziv za tamjan. Opet je veza sa žrtvovanjem i žrtvom.
Isključivo zbog glasovne podudarnosti navodimo i ikavski oblik imenice hljeb: hlib odnosno lib.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.