Pitam se,
što vidiš ti dok me promatraš,
u lice gledaš?
Propitujući, ispitujući tko sam i što sam,
odakle dolazim?
Vidiš li tugu u meni, u meni rođenu,
ratove naslijeđene, grobove moje prošlosti?
Vidiš li stratišta mojih djedova, istinu neizrečenu?
Vidiš li suze oca moga, zalogaje gladne, djetinjstvo u sužanjstvu?
Vidiš li majke bez muževa, djecu bez očeva,
tuđinu u borama utisnutu?
Pitam se,
što vidiš ti; ti koji me promatraš s predrasudama,
propitujući i ispitujući tko sam i što sam,
odakle dolazim?
Vidiš li tugu u meni, u meni, od pamtivijeka?
Stipan Perković – Pipa
2015.