Vrijeme prolazi, ali tuga zbog gubitka (oca) ostaje zauvijek (napomena: fotografija nastala na Pomenu, 2018.).
I u nedjelju će vas, kao i svake godine na obljetnici na Pomenu do sada, stegnuti nekako u prsima, dok ih promatrate i čujete jecaje obitelji poginulih, supruga i majki, djece koja su 29 godina odrastala, polazila u školu, udavala se i ženila, plakala i veselila se ali bez očeva, braće, sestara…
Osvrnete se oko sebe, a oko vas muk, tišina, skamenjeni ljudi… I krene i vama suza svake godine (muški valjda ne plaču), ali teku. Baš onako kako bi trebalo biti na svetom mjestu. A ovo je mjesto sveto jer svi ovi ljudi na ovim pločama nisu bili kukavice, ni mekušci, u obrani svoga naroda dali su ono najsvetije što su imali – svoje živote za sve nas. Stoga, ponesi i upali svijeću, dođi na svetu misu i pomoli se za hrvatske branitelje na Pomenu u nedjelju!
Pomoli se i pokloni najboljim sinovima i kćerima našega naroda – hrvatskim braniteljima.
I pričaj istinu novim generacijama što je bilo tih devedesetih godina dok su ljudi od Boga poslani vodili naš narod prema budućnosti, prema sreći, kako pok. fra Ignacije Vugdelija reče za hrvatske branitelje na pokopu hrvatskoga viteza Andrije Matijaša – Pauka 1995. godine.
Navik on živi ki zgine pošteno!
