Svi koji smo ga poznavali, bilo površno ili odlično, kazat ćemo kako je Jozo Smiljanić – Jojo, čija je treća godišnjica smrti upravo danas, rastom bio veliki čovjek, a po karakternim osobinama čovjek – div, po duvanjski – ljudina.
Čovjek se nikada ne može pripremiti za gubitak voljene osobe, ali ostaju uspomene i lijepa sjećanja, pa i na ovoga našega dobroga čovjeka, Duvnjaka, iz Sarajlija. Poznavali smo se površno, ali u razgovoru, kad god smo se sreli, priča je bila kao da smo se poznavali oduvijek. Jer, pok. Jojo je bio čovjek koji je širio pozitivu i kojega vam je uvijek bilo drago sresti, pa i dok je službeno obavljao svoj posao policijskog službenika. Zbog toga osjećam potrebu napisati ove retke.
Sarajlijani su puno prije nas u Mandinu Selu pokrenuli akciju izgradnje kapelice s mrtvačnicom. Pratio sam radove na internetu i divio se poslovima koje je, čini mi se, u najvećoj mjeri predvodio upravo pok. Jojo.
Nekako u proljeće 2020. godine, na ulazu u jednu od poslovnica banaka u našem gradu čekali smo u redu za ulazak (maska, distanca i stvorio se popriličan red do ulice). Nije nas razdvojila socijalna distanca. Dapače! Razgovarali smo otvoreno o radovima, o svemu sam ga pitao, doslovno upijao njegove savjete, jer je bio iskusniji i sve je već prošao, pa i o nabavi zvona koje je na groblju u Sarajlijama već bilo u funkciji. Slušao sam ga pozorno, njegove savjete prenio svojima u selo, koji su se složili i zahvaljujući dobrim ljudima koji su financirali i savjetima pok. Joje, zvono je u funkciji od 14. kolovoza 2020. godine. Vrlo često, kad čujem zvono, sjetim se upravo pok. Joje.
Prijatelju, neka ti je pokoj vječni!