Svima nam je poznato da u životinjskome svijetu postoji prethodno uživanje. Primjerice, poznata je višekratna igra mačke s mišom, prije nego što ga pohlepno poždere. Najveće je, dakle, uživanje prije uživanja – tzv. ritualno uživanje! To se, dakako, odnosi i na ljude. Primjera za ilustraciju ove tvrdnje ima mnogo.
No dostatno je da za ovu zgodu iz dječačke dobi iščupam sjećanje na prizor kad „Malinčić“, postariji čovjek iz Mandina Sela, iz džepa izvadi kesu i iz nje skupljenim prstima dozu žuta duhana koju stavlja u poluotvoreni ćat. Oči mu odmah zaiskre a nešto uži nos ušmrkne duhanski miris. Dok ostali prsti pridržavaju papirić s duhanom, kažiprsti ga slažu, raspoređuju i oblikuju te na koncu naš šmeker vrškom jezika navlaži slobodan kraj ćata, čime je zgotovljen „cigar“ iz kućne radinosti.
Onda polako uzima „maše“ kojima iz „šporeta“ hvata komadić žeravice, primiče je ustima te pripali. Svaki put kad povuče dim, ionako koščato lice izduži se još više, a s obje njegove strane nastanu udubljenja koja iščeznu čim otpuhne oveći pramen plavičasto-siva dima.
Za cijelo to vrijeme govori malo ili nimalo – sav predan osjetilima i usporenim kretnjama.
Ante Šarac
Ilustracija preuzeta od bljesak.info