Sredinom mjeseca rujna prošle godine (1972.) počela se graditi crkva na „Neznanovom groblju“, za Brišnik i Cebaru. Zemljište su poklonili Mate Prljević p. Joze i Ivić Prljević p. Stanka. Obojica darovatelja su iz Brišnika. Premda su darovali za crkvu 4.000 četvornih metara zemljišta, oni daju i novčane doprinose, kao i ostali mještani.
Prošle godine crkva je ozidana do prozora. Radovi su prekinuti zbog financijske krize i lošeg vremena. Za vrijeme božićnih blagdana, ljudi dobre volje i darežljiva srca, prilično su ublažili financijsku krizu, tako da se smjelo razmišljati i o nastavljanju započetog posla. Uz njihovu pomoć i zajma sa strane, koncem svibnja, nastavljeni su radovi. Radove izvodi grupa poštenih ljudi i vrsnih majstora. Kad ovi retci ugledaju svjetlo dana, vjerujem da će ona biti posušena. Tu će se stati i ostati sve do onoga dana, dok Brišničani i Cebarani ne podmire dugove, te skupe izvjesnu svotu s kojom će se moći poći korak dalje.
Ovom zgodom, dostoji se spomenuti sudjelovanje muslimana iz Omerovića u izgradnji crkve. Lijep broj domaćina, iz tog pitomog duvanjskog sela, dali su svoj novčani doprinos za katoličku crkvu. Ostali su obećali dati do zime, kad se iz tuđine povrate na svoja ognjišta. Istini za volju, mora se reći, da smo ih donekle i zadužili. Natrag tri godine u njihovom selu renovirala se džamija. Tom prilikom, lijep broj vjernika i župnik, dali su novčanu pomoć za uređenje njihovog vjerskog objekta. Na otvorenju džamije, usuđujem se reći, više je bilo katolika nego muslimana. To mnogo znači, to mnogo govori.
(Iz arhiva Naših ognjišta: srpanj-kolovoz 1973., god III., broj 16, str. 12)
Odabrala: Marija Majić