NEDJELJNA PRIČA: Ponizna kći pomaže ocu obratiti se

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Otac jedne obitelji nakon smrti svoje žene pozove iz škole svoju najstariju kći koja je već nekoliko godina u obližnjeme gradu pohađala nastavu kod časnih sestara. Iako je žarko željela završiti školu, bez ijedne riječi pođe kući voditi kućanstvo i brigu za svoga oca, braću i sestre. Bila je vrlo vrijedna i poslušna. Čim je stigla kući, otišla je i u crkvu. Redovito je išla na svetu misu i pričest.

Iako je otac bio zadovoljan svojom kćeri, ipak joj je uvijek prigovarao što ide u crkvu. Slab vjernik i tvrdoglav po naravi nikako nije mogao razumjeti što njegova kći radi svaki dan u crkvi. Ona je i dalje veselo i savjesno obavljala svoje dužnosti, a nastavila je i s pohađanjem svete mise. I jednoga dana, kada se vratila kući, dočeka ju otac sav izvan sebe od srdžbe i pred svim ukućanima poče na nju galamiti. Svoju je viku završio sav crven od srdžbe pitanjem:

– Pa što imaš od toga što ideš u crkvu, što tamo dobiješ?

Djevojka priđe ocu, nježno mu stavi ruke na rame i reče:

– Primam snagu od mojega Isusa da mogu sve poslove dobro obavljati i biti, oče, ono što ti s pravom očekuješ, dobra i poslušna kći.

Otac je bio začuden. Gledao je neko vrijeme u nju, a onda je zagrli i reče:

– Odavno se pitam kako možeš podnositi tolike terete u kući i moje neopravdane grubosti. Bio sam slijep, a ti si mi otvorila oči. Doznao sam odakle ti ta snaga. Oprosti mi, a ja ti obećavam da ću od sada i ja tražiti snagu tamo gdje je i ti dobivaš.

Održao je riječ i potpuno se obratio.

Tekst: fra Petar Ljubičić

Odgovori