MUNJE NA ČVRSNICI: Kako puca oko glave…

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Naizgled lijep dan (11. kolovoza), idealan za obići devet vrhova iznad 2000 m/nv.

Ante Vukadin Jokarić i drugi Ante Vukadin Džankušić požele to upisati u svoj planinarski staž. Autom se dovozimo do Pločnog, vrha Čvrsnice, s osnovnom, obveznom opremom krećemo u svoj pohod (jedan je prešutio da je u ruksaku sva oprema za preživjeti).

Mali nebitan oblačak se “vuca” oko Čvrsnice, nama beznačajan, upućujemo se planiranim redoslijedom osvojiti devet dominantnih kota. Kad smo došli do četvrtog vrha učas se, tom nama nebitnom oblačku, pridrużi još par njih.

U par minuta smo shvatili da se nalazimo u zoni elektronskog pražnjenja koje je vrlo opasno. Nemamo vremena doći do već uočenog stjenskog prevjesa u polovini jedne vrtače koji nam pruža sad nužno, sigurno sklonište.

Bježimo u prvi dolac jer nam za petama silni Bog već otkida kubike kamena. U nizini istog doca pored jedne duboke jame nalazimo blago nakošen kamen koji nas koliko – toliko štiti. Uz snažnu kišu i neizbježne munje tu je i krupa koja je u čas zabijelila dolac. Kod jednog Ante, spremnijeg opremom, lošijeg kondicijom pronalazimo spasonosnu foliju koja nas štiti od pothlađivanja. Sklupčani tako nekih sat vremena odričemo se svih naših grijeha samo da nas mimojiđe munja. Nakon sat vremena dolazi vedrina sa sjevera, otjerala je gromove prema Čabulji. Odlučismo riskirati, u strahu od podhlađivanja, i izvući se do toliko potrebnog terenca. Uspjeli smo fotografirati i divokozu.

Dok smo hodali razgovarali smo o tome kako smo malo prije odlučili postati bolji. Tad dolazimo do spoznaje da smo grešnici koji se samo u nevolji s Bogom pogađaju, eto samo smo ljudi.

Oblaci se dalje odmiču ali preko Velikog Vrana dolaze drugi i znamo da nemamo vremena za obilazak sljedećih pet vrhova, hodamo sve brže kako bi ce čim prije dočepali terenca. Tijekom hodanja promišljamo koje smo greške počinili? Podcijenili smo vrijeme, opremu i planinu u konačnici. Uvijek se svi kunemo da poštivamo planinu, a nismo je poštivali. Bilo kako bilo ipak nezaboravno iskustvo i dobra lekcija!

Ante Vukadin