MANDOSELJSKA PREZIMENA: Majić

MANDOSELJSKA PREZIMENA: Majić

objavljeno u: MANDOSELJSKA PREZIMENA | 0

Prezime Majić imaju 2474 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 140. hrvatsko prezime.        

Majića je najviše: u Zagrebu (135 obitelji, 346 duša), Splitu (92, 192),  Slavonskom Brodu (47, 140), Osijeku (18, 73), Sinju (17, 67), Donjim Vinjanima pokraj Imotskog (11, 62), Zavojanima pokraj Vrgorca (15, 58), Metkoviću (11, 45), Sesvetama (16, 41), Potravlju pokraj Sinja (16, 39).        

S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od maja, jednog od hipokoristika imenice majka, ali i hipokoristika Maja osobnog imena Marija.      

Maja je u Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini  naziv za žensku osobu koja je u patrijarhalnoj obiteljskoj zadruzi bila prva među ženama koje su pripremale i kuhale hranu, a maja je u pčelara tog kraja i naziv od milja za pčelu maticu.

M. Šimundić navodi osobno ime Maja, koje je nastalo od latinskog Maia, kako se zvala božica prirasta i plodova u rimskoj mitologiji (majka boga Merkura), jednako kao i bog Majus, po kojem je nazvan mjesec maj (svibanj) i stvoreno osobno ime Maj.[22]        

Dodajmo Maja je u grčkoj mitologiji nimfa, kći titana Atlanta, majka Hermesova, kojeg  je u Arkadiji zanijela sa Zeusom; nakon smrti Zeus ju je sa šest njezinih sestara prenio na nebo i pretvorio u zviježde Plejade.        

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Maja, Majčica, Majica, Majkić, Majko.       

U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. godine živi oko dvije i pol tisuće Majića. Prije šezdesetak godina popis iz 1948. godine zabilježeno ih je oko sedam stotina, pa su se, dakle, za tri pol puta povećali. Za toliki porast dijelom su zaslužna i preseljavanja Majića iz Bosne i Hercegovine (Grude, Široki Brig, Čitluk, Ljubuški, Čapljina, Konjic, Tomislavgrad, Derventa, Bosanski Brod) u Hrvatsku (Zagreb, Slavonija, Split).        

Duvanjski Majići su ipak posebni i jedinstveni nisu, istog krvnog podrijetla kao neki dnjihovi prezimenjaci, jer su nastali od starog duvanjskog roda Radoša. U maticama vjenčanih stare župe Duvno sa sjedištem u Seonici u razdoblju od 18. siječnja 1847. do 27. studenog 1889. godine upisana su 24 vjenčanja, a uz imena mladoženja i udavača upisane su sljedeća dvoriječna  prezimena: Radoš-Majić (pet puta), Majić-Radoš (1), Majić-Agić (1) i Majić (17 puta).[23] 

Starina ostalih Majića je u zapadnoj Hercegovini, a i većina pripadnika tog starog roda i u Bosni su  istih korijena.        

U Cetinsku krajinu Majići stižu krajem 17. stoljeća: opći je providur 28. prosinca 16. travnja 1698. godine potvrdio doseljenim  Hercegovcima Tomi Majiću, Luki Topiću i Ivanu Luksanoviću dodjelu 30 kanapa zemlje u Omrčendocu, u istočnom dijelu Cetinske krajine, u današnjoj općini Otok na Cetini.[24]        

U Vojnić Sinjski Majići su doselili vjerojatno sa širokobriškog područja skupa s Knezovićima 1699. godine,[25] a u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u tom mjestu Cetinske krajine upisana je i 10-člana obitelj Grgura Majića pokojnog Nikole.[26]       

Istodobno je u Potravlju (općina Hrvace) u sklopu banderije harambaše Grgura Prološčića 1709. godine novo prebivalište osigurala 13-člana  obitelj Petra Majića, koja je dobila dio zemlje i u Zelovu, danas prostor Grada Sinja.[27]        

U Potravlju su u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) zabilježene tri Majića obitelji:  Vidova, Matijina i Ivanova.[28]        

Jedan od Majića po imenu Mijo na dužnosti harambaše u Muću svjedočio je 7. siječnja 1714. godine da su franjevci pastorizirali pripadnike banderije harambaše Mate Veića iz Neorića nakon njihova doseljenja 1701. godine iz Zagvozda.[29]        

Godine 1948.  u Potravlju je živjelo 16 Majića obitelji s 95 duša.[30]        

U popisu stanovništva 2001. godine ponovo je  u Potravlju zabilježeno 16 Majića obitelji ali s gotovo trostruko manje duša, svega 39.  Osim u Potravlju Majići tada u Cetinskoj krajini žive i u još šest naselja s 35 obitelji i 131 dušom, a najviše ih je:: u Sinju (17, 67), Vojniću Sinjskom (10, 35), Ugljanima (3, 11) itd.

I sadašnja četveročlana obitelj na Klisu je devedesetih godina 20. stoljeća doselila iz Potravlja.        

Preci Majića, nastanjenih u Donjim Rujanima pokraj Livna, doselili su također iz Potravlja oko 1845. godine.[31] 

Što se pak tiče Majića Imotske krajine, N. Mandić tvrdi da je dio Majića iz Drinovaca, danas hercegovačka općina Grude, ostao u Sebišini s imotske strane nove državne granice, koje je nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka 1718. godine uspostavljena između Turske Carevine i Mletačke Republike.[32]         

U vrijeme Bečkog rata 1686. godine među izbjeglim Vinjančanima u zbjegu na zadvarskom području nalazi se i četveročlana obitelj Ante Majkušića, za koju V. Vrčić smatra da je iz Majića roda s preoblikovanim  prezimenom.      

Pri podjeli zemlje prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine Majića nema u Vinjanima, ali se pojavljuju 1803. godine u maticama s obiteljskim nadimkom Mazul, koji se u Vinjanima neće pretvoriti u novo prezime, kao kod nekih Majića iz Gruda i Kočerina pokraj Širokog Briga. Godine 1876. u Vinjanima su živjele tri obitelji s prezimenom Majić.[33]        

U Ričice pokraj Imotskog Majići doseljavaju također iz Drinovaca, možda preko Vinjana, krajem 18. stoljeća, jer je prvo krštenje u njihovu rodu u sačuvanim maticama župe Ričice zabilježeno 1800. godine.[34]       

Popis stanovništva iz 2001. godine zatekao Majiće u Imotskoj krajini u šest naselja s 32 obitelji i 145 duša, a najviše ih je:  u Donjim Vinjanima (11 obitelji, 62 duše),  Imotskom (8, 31),  Runoviću (9, 31), Ričicama (2, 15) itd.        

Istog su podrijetla i Majići na vrgorsko-makarskom i neretvanskom području, gdje su nastanjeni u devet naselja s 41 obitelji i 151 dušom, a najviše ih je: u Metkoviću (11, 45), Zavojanima (15, 38), Vrgorcu (5, 21), Makarskoj (5, 10) itd.        

Prema popisu iz 2001. godine na širem splitskom području, gdje su stanovnici s tim prezimenom uglavnom potomci  Majića iz Cetinske i Imotske krajine, u 15 mjesta tog kraja živi 140 Majića obitelji sa 434 duše.        

Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Majića: u Splitu (92 obitelji, 291 duša), Kaštelima (12, 34), Solinu (9, 31), Vinišću pokraj Marine (8, 23), Stobreču (4, 16).      

Dakle zbirni podatak prema popisu iz 2001. godine za Majiće u Dalmaciji glasi: u 65 mjesta živi 300 njihovih obitelji s 919 duša, što je više od trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.       

Majići su tek u drugoj polovici 20. stoljeća postali su i učestalo slavonsko prezime. Dakako bilo ih je ponegdje u 18. i 19. stoljeću, kao primjerice: godine 1736. u Sapni pokraj Požege zabilježena je obitelj Vladislava Majića; godine  1803. u Širokom Polju  pokraj Đakova je obitelj Franje Majića.[35]        

Dodajmo: na brodsko-gradiško područje stigli iz susjedne Bosanske Posavine, uglavnom s područja Bosanskog Broda, Dervente, Modriče, Brčkog.        

U 72 slavonska naselja popis iz 2001. godine zatekao je 211 Majića obitelji sa 660 duša.        

Ovom prigodom izdvajamo mjesta s 15 i više Majića: u Babinoj Gredi (šest obitelji, 18 duša), Bukovlju (3, 15), Donjoj Bebrini (3, 20), Đakovu (9, 24), Ivankovu (5, 18), Jarmini (4, 18), Osijeku (28, 73), Požegi (5, 17), Rušćici (4, 18), Slavonskom Brodu (47, 140), Trnjanima (5, 22), Vukovaru (9, 21).      

Na bjelovarskom području zabilježena je godine 1698. u Daruvaru obitelj Mihajla Majića.[36]        

Na tom području popis iz 2001. godine zatekao je  Majiće u sedam naselja sa 16 obitelji i 36 duša, a najviše ih je u Daruvaru (osam obitelji, 18 duša), Bjelovaru (1, 5) itd.        

Dio sadašnjih Majića na zagrebačkom području su bosansko-hercegovačkih korijena (Grude, Derventa). U 26 mjesta zagrebačkog područja popis iz 2001. godine zabilježio je 201 Majića obitelj sa 556 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (135 obitelji, 346 duša), Sesvetama (16, 41), Velikoj Gorici (9, 32), Dragošičkoj (6, 26), Šalinovecu (3, 12), Okunšćaku (2, 109, Ribnici (2, 10) itd.        

U 12 naselja sisačkog područja popis iz 2001. godine zatekao je 25 Majića obitelji s 82 duše, a najbrojniji su: u Sisku (tri obitelji, 15 duša), Popovači (4, 14), Petrinji (3, 13), Kutini (5, 10) itd.       

Prema popisu iz 2001. godine u 14 mjesta primorsko-istarskog područja živi 31 Majića obitelj sa 77 duša, a najviše ih je: u Rijeci (13 obitelji, 24 duše), Puli (5, 10), Poreču (2, 7) itd.        

Spominjemo i još dvije male skupine Majića: koprivničko-križevačku (sedam naselja, sedam obitelji, 36 duša) i varaždinsku (5, 7, 16), a najbrojniji su: u  Reci (jedna obitelj, 10 duša), Đurđevcu (1, 7); Klenovniku (1, 6), Hrastovljanu (3, 5) itd.

Kako je već rečeno Majići su zapadnohercegovački rod, što je navlastito bjelodano u popisu iz 1768. godine biskupa fra Marijana Bogdanovića, u kojem je zabilježeno 14 njihovih obitelji  s 257 duša, i to:  u Drinovcima (Grude) živi najbrojnija 27-člana Majića obitelj; u Sovićima pokraj Gruda (tada župa Posušje) prebivalište je imalo četveročlano Majića domaćinstvo; u Grudama su Majići uzeli novo prezime Mazulović; četveročlana obitelj Mazulović nekoć Majić; u Kočerinu (Široki Brig) to se dogodilo djelimično, tri su obitelji s prezimenom Majić (31 duša) te šestočlana obitelj Mazulović nekoć Majić; u Biogracima (Široki Brig) dvije su Majića  obitelji sa sedam članova; u Ljutom Docu (Široki Brig) četveročlano kućanstvo; u Jarama (Široki Brig) petočlano domaćinstvo;  u Čalićima pokraj Čitluka, tada župa Brotnjo, živjela je šestočlana Majića obitelj; u Veljacima pokraj Ljubuškog tada je dom imala devetočlana Majića obitelj;  u Jaglićima, župa Rama, dvije obitelji imale su po 15 članova, slijede još četiri obitelji s 14, 13, 11 i  devet duša; u Glamoču (u izvorniku In Campo Civitatis Glamoc), tada župa Livno: petočlano Majića kućanstvo; u Kreševu je dom imala sedmočlana obitelj; u Vrućici pokraj Teslića (tada župa Komušina) prebivala je sedmočlana Majića obitelj;  u Modranu pokraj Dervente, tada župa Velika, četiri su Majića obitelji s ukupno 53 duše; u Komaricama pokraj Dervente prebivalište je imala četveročlana Majića obitelj.[37]

Da su današnji Majići derventskog područja hercegovačkih odnosno imotskih korijena potvrđuju četiri zapisa iz matica župa Velika i Plehan: godine 1766. u Ljupljanicu je  doselio Ante Majić i supruga mu Lucija rođena Dusparić iz Kočerina pokra Širokog Briga;  godine 1769. u Modran je stigao Šimun Majić i žena mu Manda rođena Zrinić (vjerojatno Zrno) „od Duvna“;  godine 1789. u Dažnici je novo prebivalište našla obitelj Damjana Majića i Marije rođene Vurbić od Imotskog (Vurbići su nekoć živjeli u imotskim Vinjanima); godine 1790. u Kruščiku je novi dom zasnovala obitelj Marijana Majića i supruge mu Matije Vukojević iz Klobuka  pokraj Ljubuškog.[38]

Od Majića su u Hercegovini nastala četiri nova roda: već spominjani Mazulovići odnosno Mazuli i Gajčani na čapljinskom, Ćorluke u Grudama i  Katušići u Biogracima pokraj Širokog Briga.

Evo kako su od čapljinskih Majića nastali Gajčani. Naime Jure sin Bože Majića, rođen 1790. godine u Drinovcima, preselio je 1816. godine u Struge pokraj Čapljine, u čijim je maticama upisan kao Majić rečeni Gajčan.[39]         

Preci današnjih Majića u okolici Konjica (više naselja u župama Podhum i Solakova Kula) su grudskih korijena, jer je u maticama zabilježeno da je oko godine 1790. doselio Jozo Majić rečeni Mazulović iz Gruda u selo Požetvu, gdje se oženio Ivom rođenom Kovačević iz Drinovaca i  u braku sa njom imao šest sinova: Ivana (rođen 1790), Petra (1792), Jakova (1795), Andriju (1797), Antu (1799) i Matu (1800).[40]

 

Ante Ivanković