Bilo je u ovoj našoj arhivi puno vojničkih slika, iz raznih država i pod raznim simbolima. Bilo je i raznih faca ukrašenih šarenim grbovima, crvenim petokrakama i uglanjcanim uniformama. Svega je bilo.
U svježem sjećanju još su mi fotografije slabašnih nosača oružja, poput Marinka Ćokanova ili Tomislava Mijina. Nahvalio sam ih puno htijući zamaskirati očite nedostatke u držanju, spremi ili pogledima.
Neki dan mi je, listajući po slikama koje nam je poslao Ivan Mijin, ova crno-bijela zapala za oči. Vojnika iz Mandina Sela nisam prepoznao ni nakon pomnog analiziranja, no lijep je i kršan, odmoran i motiviran, a jedino što sigurno znam je mjesto na kojem je slika nastala davne 1985. godine u mjesecu veljači – mala vojarna u Ogulinu, ne ona u centru grada, nego na rubu mjesta, u pravcu Oštarija. Tamo je naš kršni Mandoseljan čuvao stražu da nitko od seljaka ne ukrade svinje – njih je Milenko, Rom iz Kragujevca, prodavao na crno, a za novac je društvu nabavljao rakiju i vino.
U trenutku nastanka slike veseli Mile se je baš trijeznio – u pozadini je naslonio glavu na klupu usrdno nabrajajući svoje ciganske molitve da ga dragi Bog oslobodi od glavobolje.
Što se drugih osobina vojničine tiče samo kratko navodim, na osnovu procjene: visina 177 cm (zadnjih godina se je malo smanjio), težina 78 kg (zadnjih godina se je malo pojmio), broj obuće 43 (ostao isti).
Možda prepoznate čovjeka?
Tekst: Blago Vukadin