IZ ARHIVE: Prijatelji fra Petar Vlašić i Jakov Šarac

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Ako netko hoće raditi onda nije važno je li star ili mlad, jak ili slabašan – za svakoga ima posla samo treba htjeti, ali to nije uvijek lako (govorim iz vlastitog iskustva).

Ima ljudi međutim koji rade  od jutra do večeri, a dvojica njih prikazani su na slici ispred naše župne crkve u Kongori: pok. Jakov Šarac-Jakica i pok. fra Petar Vlašić.

Jakica je rođen 12. svibnja 1922. u obitelji Andrije i  Ilke, rođ. Bagarić iz Bukovice, kršten je dvanaest dana kasnije, a kum pri obredu kojega je vodio fra Pavo Šimović bio je Mate Vukadin. Drugi svjetski rat Jakica je, poput većine Mandoseljana njegove generacije, proveo po raznim bojištima, partizani su ga pred kraj rata mučili i od toga je nosio posljedice cijeloga života.  1950. oženio je svoju izabranicu  Anicu, rođ. Gabrić iz Lipe koju u selu zovemo Gajtanuša.

Budući da je kod tadašnje vlasti bio „nepodoban“ nisu mu dali putne isprave pa stoga Jakica nije postao gastarbajter, ali mu nijedna vlast nije mogla zabraniti da radi i da se brine o svojoj obitelji. Obdaren marljivošću i poduzetničkim duhom on je postao jedan od prvih privatnih poduzetnika u Duvnu – ispred svoje kuće namontirao je „cekular“ i otvorio pilanu koja je desetljećima uspješno radila i na kojoj je njegov sin Andrija naučio što znači raditi.  

Drugi vedri čovjek na ovoj slici, kao što se prepoznaje po habitu i imenu, bio je svećenik i naš župnik u periodu od 1977.-1983. godine, fra Petar Vlašić. Mal rastom, ali jak glasom taj uvijek agilni „pratar“ došao je na svijet u hercegovačkom selu Sovićima 1938. godine.

Poslije već spomenutog fra Pave Šimovića, župnika koji je krstio Jakicu, Petar je bio drugi  veliki graditelj u našoj župi. Za njegova župnikovanja crkva je temeljito preuređena i dobila svoj današnji izgled – srušen je stari a sagrađen novi zvonik, proširen je ulaz i umjesto ranijih dvaju napravljena su troja vrata (kratko nakon obavljenoga posla nastala je ova slika).  Osim toga cijela crkva pokrivena je novim, bakrenim pločama, nabavljeno je zvono koje se je prvi put začulo 23. svibnja 1980., a unutrašnjost crkve osvijetljena je lusterima iz Ljubljane.

Fra Petar je cijelo vrijeme marljivo skupljao novac i sam često zasukivao rukave i pomagao majstorima, pa je u relativno kratkom roku od stare i neupadljive napravio skoro novu crkvu u Kongori koja svojim jednostavnim, jasnim oblikom izdaleka upada u oči i krasi naš kraj.

Neka Jakicu i Petra Bog nagradi za njihov trud, a ako na nebu ima bauštela one će sigurno uskoro biti dovršene – umrli su iste godine, 2012. Pokoj im duši. 

 

Blago Vukadin