Dok se ovih dana malobrojni i rijetki Mandoseljani, koji su proljetos posijali žitarice na svoje poljoprivredne površine, spremaju za žetvu, mi smo posegnuli malo dublje u svoj arhivski džep i tamo pronašli jednu vrijednu staru fotografiju iz osamdesetih godina prošloga stoljeća i milenija na kojoj se vidi završna faza žetve. Kombajn je „ovruo“ žito, istresao prikupljeni sadržaj na ceradu (ako je žito dobro rodilo, obvezno se išlo u selo na posudbu još jedne ili više cerada, ovisno o urodu, kako bi se dobro pokrilo preko noći da ne ovlaži). Ako bi bilo vitra, žito bi se odmah „pribacilo“ i tako očistilo od kukolja. To su sve uradili naši vrijedni Mandoseljani s ove lijepe, stare fotografije, Kalčić i njegovi članovi obitelji a iza njih Markovići. Žito se potom sušilo nekoliko dana, ovisno o suncu („žižice su đavlije baje“, rekli bi neki), tovari u vriće i nosi u kuću, u drvena okna, gdje bi se (u)skladištilo.
Tekst: Ivica Šarac
Foto: Kalčić