Automobili s puno konjskih snaga ispod haube fasciniraju većinu mladih momaka. A ni curama nije krivo kad se provozaju u autu s otvorenim krovom. Ili barem prozorom. Glavno je da vitar puše. I da je momak kršan.
U vrijeme kad je Frano Krstin zavodio svoju ženu vozajući je ulicama našeg malog sela i malo većeg grada pomagala mu je Lada (ili je ovo ipak neka druga marka? Nemojte zamjeriti vi koji to bolje znate).
Iz priloženoga se vidi da ni autu, ni momku nema mane – gume na vozilu su skoro nove, svjetla dvostruka, brkovi i kosa počešljani, traperice kupljene u Trstu, a bilu košulju je Franina mater Mara satima peglala da njezin srednji sin ne zaostaje za svojim bratom Jozom. Stojko, najmlađi potomak te kongorsko-mandoseljse obitelji, je u to doba sa Živkom Miškovim krao šljive, u auto nije smio, a s curama se nije usuđivao, no nek vam on o tome priča.
Ja sam htio samo napomenuti da je i drvena klupa u pozadini lijepa.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Frano Tokić