Hlače i košulje uske po tijelu, a široki krajevi nogavica i rukava, uz to duga kosa i mlada glava – to je bila moda prava. Tako mi ljetos ispriča Markova Slava.
Dva mladića na slici – pokojni Vinko Paškin i Marko Šarac, kojega njegovi susjedi i stariji Mandoseljani pak zovu Markom Vilića – početkom sedamdesetih godina su se pomomčili, čak je Marko i gitaru nabavio, od prijatelja Joze Krstina, otišli su u Split ili u Mostar i kupili naslikanu garderobu. Je li im se odmah posrećilo, ne znam, nije ostalo zapisano, pa pitajte Slavu, ona to vjerojatno zna.
Dodatni, upadljivi modni detalji su sunčane naočale i novine za Vinkovim pojasom, dok je Marko bijelim cipelama i satom s metalnom narukvicom dao curama do znanja koliko je sati.
Sudeći po prozoru u pozadini, kojega ne mogu prepoznati, rekao bih da je slika nastala u našem gradu, možda ispred jedne od najstarijih zgrada – starog hotela. Netko će sigurno i to znati.
Tekst: Blago Vukadin Ćokanov
Foto: Ivan Šarac Paškin
