Opet ću pogriješiti, čini mi se da sam malo i oćoravio!
Ovu sliku nastalu u Bajićevim svatovima anno domini 1980 poslao nam je tadašnji mladoženja osobno, ili kako bi rekla nova fejsovska generacija „himself“.
Vrijeme i povod namještanja frizura, kapa i kravata su dakle poznati, preostaje samo prepoznati lica na slici. Da ne bi netko od moje braće odmah počeo žugati I ispravljati me, počinjem iz desnog donjeg kuta. Tamo je crna kosa jedne žene ili cure, ne znam ni koje ni čije, a ne znate ni vi, pa ću nastaviti dalje.
U pozadini se Kalčić nešto pravda svojoj Ruži, pa pitajte njega što je skrivio, ja neću gubiti vrijeme na pogađanje.
Ljubica je obukla svoju najljepšu haljinu na dugmiće i prebacila bijelu vestu preko ramena, razmišljajući o tomu kad će Ivan Lukin konačno skupiti hrabrosti i doći na kavu u njihovu kuću. Potrajalo je još nekoliko godina.
Pokojni stric Mijo već se je bio oporavio od posljedica prometne nesreće, no malo ga je žuljala noga s 12 šarafa u njoj, pa je sina Ivana postavio da sjedi ispred njega, na kauču, gdje su se njih dvojica smjestili između pajdaša, već pokojnoga susjeda Anta Marijanova i Mijina tetkića Doktura iz Srđana.
Svatovi su bili kićeni, mlada Mira je bila lijepa, a ja sam se vozio po nju do Podgaja u plavoj folciki mandoseljskog zeta Munje. I nisam se nimalo napio.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Bajić