Danas na duvanjskom području Đimberi žive u Eminovu Selu (2 obitelji, 12 članova).
Ovo se prezime u obliku Knežević-Džimbek pojavljuje u maticama župe Otok pokraj Sinja 1747. godine, a u verziji Džimbeg-Knežević nalazimo ga 1781. godine, da bi se vremenom pretvorilo u današnje Džimbeg, dakako u Otoku .
Dugo sam domišljao kako je nastalo i što znači ovo vrlo rijetko prezime. Smatram da je ono složenica od dvije turske riječi džin (duh – anđeo, nastao prema islamskom vjerovanju od plamena) i beg (plemić, odličnik). Dakle na neki način slično značenju prezimena Knežević odnosno Knezović.
Dakako, nije teško objasniti zamjenu “dž” i “đ”, te pretvorbu “n” ispred “b” u “m”, dok je krajnje “r” u današnjoj duvanjskoj verziji tog prezimena vjerojatno nastalo greškom, kao što je čest slučaj pri prvom upisu ovako složenog i nesvakidašnjeg prezimena.
O ovom prezimenu fra J. A. Soldo je zapisao: “Nikola Knežević pok. Petra i nećak Mate pok. Ante reč. Džimbeg iz Otoka vratili su 1785. godine državi 25 kanapa oranica što su ih posjedovali u Turjacima (selo pokraj Sinja – op.A.!.) još od 1710. godine. Njih im je dodijelio providur Vedramin, što je bilo potvrđeno 1716. i 1721. i konačno 1726. godine. U otočkim se maticama Džimbezi spominju 1747. godine, premda su tu od pamtivijeka, ali su se nakon 1700. godine sklonili u Turjake. Život na dva mjesta nije bio pogodan pa su napustili Turjake i kao Džimbeg-Knezovići pojavljuju se 1781. godine u otočkim župnim maticama. Kako su u Otoku posjedovali dovoljno zemlje da ih nisu mogli ni sve obrađivati, zemlje u Turjacima vratili su državi.
Eminovački Đimberi mogli su doseliti samo iz Otoka, gdje i danas žive njihovi suplemenici Džimbezi.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.