Danas na duvanjskom području Ćurčići žive u Brišniku (25 obitelji), Mrkodolu (7), Cebari (3), Tomislavgradu (6, 23) i u Mandinu Selu.
Prezime je nastalo od turske riječi ćurčija, obrtnik koji izrađuje ćurkove, kratke krznene kapute i druge odjevne predmete od krzna. Ćurčija ujedno znači i trgovac krznom, krznar. Dakle, netko je bio ćurčijski obrtnik, ćurčija, pa mu je s vremenom naziv zanimanja postao prezime. Genezu prezimena Ćurčić možemo pratiti na primjerima iz prošlosti Imotske krajine: 1726. godine u Zemljišniku za područje župe Podbablje zapisano je da su Luki Dragutinoviću rečenom Čurčijić i njegovoj 10-članoj obitelji mletačke vlasti dodijelile 17 kanapa zemlje, 1737. u matici krštenih župe Imotski upisano je krštenje djeteta Milović rečenog Čurčijić; u Zagvozdu “Čurčija je nadimak plemena Šimić, koji je postao prezime.”
Na duvanjskom području prvi je pisani trag o Ćurčićima za razliku od imotskih Čurčića, onaj od 16. srpnja 1735. godine, kada makarski biskup Stipan Blašković u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji “nastavljajući put prema Brišniku dođe u kuću Martina Ćurčića. Blagoslovi kuću, čeljad i pčele.’ Upravo l ž-članu obitelj spomenutog Martina Curčića (Martinus Chiurcich) zabilježio je 1741/42. godine u svom popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Pavo Dragićević; tada je u Brišniku zabilježeno i 14-člano domaćinstvo Lovre Ćurčića; Mrkodol je u to vrijeme obitavalište dviju Ćurčića obitelji: Vidove s 10 i Nikoline sa 6 članova; u Eminovu Selu je nastanjena 9-člana obitelj, Mije Ćurčića; u Sovićima, župa Rama, kuću ima 7-člana obitelj Ante Curčića.
I popis biskupa fra Marijana Bogdanovića svjedoči o vjernosti Curčića Brišniku i Mrkodolu: 28-člana obiteljska zadruga Filipa Ćurčića u Brišniku i 15-člano domaćinstvo Jure Ćurčića u Mrkodolu. Pripadnici tog roda šire se i na livanjsko područje: u Lipi 19-člana obitelj Lovre Ćurčića, a u Biloj obitelji Stipana i Grge Ćurčića s 18 odnosno 7 članova.
Ćurčići, uz Radoše, spadaju u one duvanjske rodove od kojih je nastalo najviše ovih rodova. U ovom slučaju riječ je o Bilaćima, Dukićima, Pecićima, Sarcima (onim brišničkim a ne mandoseljskim) i Zubićima.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.