BARIŠA: Ikavica je zakon

                                       I K A V I C A    J E    Z A K O N

   Dok smo nas dvojica, rodijak Iko i ja, ljudikajuć ispijali kavu u mom stanu, koju nam je moja Barica napravila, ona će:

-Bariša,napiši nešto ovaj put za Ognjišta o Svisvetim jer ćemo ih uskoro opet slaviti.

-Tribo bi –  rodijak Iko će.

-Može, ali ukratko, kad vas dvoje to oćete. Najprije ću reći: lipa vrimena kad smo svoju rodbinu više poštivali dok su bili živi nego kad umru. Sad je sramota neokitit grobove svićom i cvićem za Svisvete. Šta će drugi reć. Nekad nije bilo tako, sićate li se, štioci moji. Sad se u rodnim mistima okupljamo ne samo za Božić, Uskrs, Gospojinu, nego i za Svisvete. To čak nije ni loše. Međutim, smeta mi što se nekadašnjem Danu mrtvih pridilo ime u Dušni dan, a Dan mrtvih se počeo obilježavati na Svisvete. Kamo sreća da su svi mrtvi sveti. Ali, šta ćeš, ne valja bit izvan naroda. Evo kum Mate je već otišo u Duvno obić svoje grobove, a nas dvojica ćemo najprije obić svoje mrtve u Zagrebu, pa onda idemo i u Duovno, sveto polje.

-Moj rodijače –  rodijak  Iko će- sve se minja i običaji i ljudi. Samo mjena vječna jest, rekli bi naši prastari. Naša veleumna vlast nam je čak i datum Dana državnosti minjala: bio je 30. svibnja, pa 25. lipnja,, pa opet danas 30. svibnja. Milanovićevi komiti su ukidali 30. svibnja a Plenkovićevi 8. listopada. Slažem se s tobom, rodijače Bariša, 8. listopada 1991. je najvažniji datum u novijoj hrvackoj povjesti. Od tog datuma Hrvacka postoji kao država po međunarodnom pravu. Tog dana smo se odvojili od naših neprijatelja s istoka, i postali, nadam se zauvik, maksimalno nezavisna Država. To je naš Dan nezavisnosti, a ne kako se sada slavi, Dan hrvackog sabora. I onda nedavno baš na taj Dan predsjednik Sabora, koji nije državni, lunja po Azerbajdžanu, a vinac po Mirogoju postavlja Rajner, onaj koji je nekad bio predsjednik Sabora i obećavo da će mu u ime vratiti rič državni; obećo i slago. Nažalost, Hrvatski sabor ni danas nije državni. Otkud tolika omalovažavanja 8. listopada 1991. može se zapitati samo onaj ko ne zna da je Odluku o prekidu svih veza  sa Srboslavijom Hrvatski sabor donio protivno volji našeg tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Telefonom je zvao zamjenika predsjednika Sabora, koji je zajedno s ostalim sabornicima bio u podzemlju INI-ne zgrade u Šubićevoj, i zahtjevo da se to ne učini; vjerojatno je bio pod stresom od atentata na njega 7. listopada 1991.Sabornici ga nisu poslušali, i hvala Bogu da nisu. Svi važniji ljudi u Državi bili su s njim tada u skloništu dok su sabornici donosili tu Odluku. A ni 30. svibanj nije utemeljen na onome na čemu narod misli da je. Naime, u obrazloženju glasačkog listića za referendum od 19. svibnja 1991. pisalo je da glasamo za konfederalnu Hrvacku a ne za samostalnu i nezavisnu, kako je pisalo u Odluci od 8. listopada. Rodijače Bariša, ispravi me ako nisam u pravu.

-Potpuno si u pravu, rodijače Iko. Ja mislim da bi drugovi Marijan i Euron najradije ukinuli proslavu i 30. svibnja i 8. listopada i vratili nezaboravnu im proslavu 29. novembra. Neka ostane Dan državnosti 30. svibnja, ali nimalo manje je važan 8. listopada kao Dan nezavisnosti hrvackog naroda i Države. Tako bi tribalo ostat bez obzira koja je hrvacka stranka na vlasti.

Rodijače Iko, ni struktura, sastav stanovništva ne bi se smila bitno minjati neovisno o tome koja vrst Hrvata je na vlasti u Hrvackoj. Izgleda da u Istri to ne vridi. Istrani i istrijani su dali Talijanima, a u zadnje vrime i Srbima, veća prava nego sami imaju. Svojevremeno mi je u Puli jedan čovik reko da je Hrvatima u Istri sada teže nego za vrime Titoslavije. Skoro 80% Hrvata u Istri izjednačeno je u pravima s 5% Talijana, 5% istrijana i 3% Srba. Oko 15 nekakvih srpskih vjeća i četničkih udruga je ovih dana osnovalo i tzv. Srpski kulturni centar u Puli. Ne bi me začudilo da uskoro osvane trojezična Istra: hrvacka, talijanska i srpska. Istrani i istrijani, jeste li vi normalni, Srbi su vam gori nego Talijani. Ne dajte ni jednima ni drugima više prava nego im po Ustavu i zakonu pripada. Panta rei, minja se struktura stanovništva u Istri, sastav stanovništva u Hrvackoj…, sve se minja.

-Minjaju se i nazivi ulica u Zagrebu, Bariša- rodijak Iko će. -Ova zlotvorna, jugočetnička , antirvacka vlast je 16. listopada 2025. izbrisala nazive ulica još trojice hrvatski velikana: Filipa Lukasa, Antuna Bonifačića i Ivana Šarića jer su, navodno, simpatizirali Ustaški pokret. Pa neće valjda simpatizirati Titinu jugočetničku partizansku bandu. Nažalost, ni Matica hrvacka, ni Društvo hrvackih književnika, ni Hrvacka biskupska konferencija se tome poganom činu nisu suprotstavili. Čuo je se samo glas revnog dr. sc. Zlatka Hasanbegovića i budnog Hrvackog tjednika. Sramota i uvreda za sve prisebne Hrvate.

-Uvreda je i za sve obrazovane i manje pismene Hrvate, rodijače moj Iko, i ovo što nam se događa s govorom i jezikom. Iz dana u dan hrvatski govor je sve manje živ, prirodan, a sve više umjetna vukgajevska tvorevina. Zagrebački slaveni, jugoslaveni i internacionalci ubiše nam svojim novotarijama dušu hrvackog jezika. Govore i pišu tadanji umjesto tadašnji sadanji umjesto sadašnji, grješka umjesto greška, zahladnjeti umjesto zahladiti, zatopljeti umjesto zatopliti… Kao da su se zakleli da će hrvatski ikavski govor zatrti zauvik. Znaju oni da što je god manje ikavice, manja je i slabija Hrvacka. Čakavsku i kajkavsku ikavicu podnose nekako ali hrvacku štokavsku ikavicu nikako; kao i Srbi. Ne može se čovik načudit iz kojih sve krugova izvire jezično antihrvatstvo. Srićom da osim hrvackog standardnog postoji i hrvatski književni kao i hrvatski dijalektalni govor. Svi skupa čine Hrvatski jezik. Kad bi bili u mogućnosti na taj jezik primijeniti Hrvatski ikavski pravopis, koji je još 1963. u Argentini objavio vridni Petar Tutavac, lakše bi sačuvali ono što nije samo govor, nego i logika i svjetonazor, a to je ikavica, rodijače Iko. Naš veleumni Bartol Kašić rekao je: piši kako govoriš, a ja bih dodao, i razmisli kad pišeš. I oživljavanje, ponovno vraćanje ikavice u život je promjena, mjena, ali nabolje. Postojeći Zakon o hrvatskom jeziku je mrtvorođenče. Ikavica je zakon, rodijače moj i štioci moji.

Zagreb, 22. listopada 2025.                                                B a r i š a