Bez obzira na dvojbe i sumnje je li prvi hrvatski kralj Tomislav (910-928) okrunjen na Duvanjskom polju 925. godine, najvažnije je da Duvnjaci vjeruju u to, smatrajući to neizbrisivim dijelom vlastite narodne predaje. To je i najvažniji razlog da se nekadašnji Delminij, Dumno, Duvno, Županjac, Županj Potok danas nosi naziv Tomislavgrad.
Evo kako je do toga i došlo. „Kada se u siječnju 1928. godine kralju Aleksandru Karađorđeviću rodio treći sin, koji je na krštenju dobio ime Tomislav, u Duvnu je izabrana delegacija na čelu s „radićevcem fra Šimom Ančićem da se pokloni kraljevskom sinu i novorođenom kraljeviću. Dne 4. veljače 1928. godine kralj Aleksandar je primio u audijenciju tu duvanjsku delegaciju. Tijekom audijencije fra Ančić je kralju predao rezoluciju u kojoj su stanovnici Duvna i Duvanjskog polja molili Nj(egovo) V(eličanstvo) kralja da se grad Duvno ubuduće nazove Tomislavgrad u počast princa Tomislava. Kralj je obećao da će udovoljiti molbi Duvnjaka… Nedugo nakon povratka iz Beograda Duvnjaci su primili ukaz Nj(egova) V(eličanstva) kralja, kojim se u znak kraljevske pažnje daje ime gradu (Duvnu) po imenu Nj(egova) V(eličanstva) princa Tomislava-Tomislavgrad.“
Godine 1945. naziv Tomislavgrad zamijenjen je s ranijim Duvno. Godine pak 1990. Skupšina onodobne Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine usvaja odluku da se Duvno nazove Tomislavgrad željom naroda a u čast prvog hrvatskog kralja Tomislava, okrunjenog 925. godine na Duvanjskom polju.
U osnovi ekonima je hrvatsko ime Tomislav odnosno Toma iz aramejskog jezika sa značenjem znači “blizanac.” U grčkom jeziku javlja se kao Thomas i Toma.
Ime se širilo štovanjem apostola Tome zvanog i Blizanac, Kristova učenika, koji nije povjerovao u uskrsnuće dok nije svojim očima vidio Isusove rane i stavio ruke na njih; nije povjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo dok mu nije bacila svoj pojas. U svjetskoj povijesti istaknuto mjesto ima i Sveti Toma Akvinski (oko 1225 – 1274), skolastički filozof, teolog, dominikanac; tumačenje kršćanstva zasnovao na Aristotelovoj filozofiji, sustavno izložio pregled srednjovjekovnih crkvenih motrišta o pitanjima prava, morala, države, gospodarstva i društvenih odnosa u djelu Summa Theologiae.
U Hrvatskoj je pak povijesti poznat Toma Arciđakon (oko 1200-1268), splitski povjesničar s iznimno vrijednim djelom Historia Salonitana.
Ovo se ime u našim krajevima javlja u dva oblika: Tomas (prezimena Tomas, Tomasić, Tomasović, Tomaš, Tomaša, Tomašić, Tomašević) i Toma (prezimena Toma, Tomac, Tomačić, Tomaić, Tomak, Tomakić, Tomaković, Toman, Tomanek, Tomani, Tomanović).
O hrvatskom pak imenu Tomislav postoje i mišljenja da ono nema biblijsko-svetačke korijene već je narodnog podrijetla; izvedeno je od glagola tomiti, dakle onaj koji tomi, prigušuje, utažuje slavu. Hipokoristici hrvatskog imena Tomislav su Tomo, Tome, a često se u prezimenima miješa sa svetačkim Toma.
Najpoznatiji naš Tomisav je prvi hrvatski kralj Tomislav (oko 910-928), kojeg u pismu iz 925. godine papa Ivan X. naziva kraljem, sudjelovao je na splitskim crkvenim saborima, pobjednik je u ratovima s Mađarima i Bugarima.
Ime Toma odnosno Tomislav zastupljeno je i u ekonimiji: Tomašica (Prijedor), Tomina (Sanski Most), Tomišlja (Kalinovik).
U hrvatskoj ekonomiji slični primjeri su osjetno brojniji: Tomaš (Bjelovar, 310), Tomašanci (Đakovo, 664), Tomaševci (Jastrebarsko, 15), Tomaševec (Klanjec, 201; Sveti Ivan Zelina, 208), Tomaševec Biškupečki (Varaždin, 390), Tomašica (Garešnica, 396), Tomašići (Ogulin, 86), Tomašnica (Ozalj, 195), Tomica (Slavonski Brod, 455), Tomići (Delnice, 18), Tomingaj (Gračac, 21), Tominovac (Kutjevo, 204), Tomislavovac (Pelješac, 112), Tomišići ( Pazin, 114), Tompojevci (Vinkovci, 1.999).
Drugi dio ekonimske složenice Tomislavgrad imenica grad u suvremenom jeziku je naziv velikog naseljenog mjesta u kojem je većina stanovništva zaposlena u nepoljoprivrednim djelatnostima. U rješavanju etimologije pojma grad moramo se vratiti u davnu prošlost, kad je grad bio utvrđeno mjesto na brijegu, na teško pristupačnom terenu (utvrda, castellum, arx, Burg), koje je služilo za stanovanje i obranu od neprijatelja. Stoga je značenje praslavenske imenice gord6 bilo «ograđeno mjesto», što je sačuvano u litavskom jeziku, u kojem imenica gardas znači «obor, ograđeno mjesto za stoku», ali i u imenicama hrvatskog jezika: ograda i zagrada. M. Hraste navodi naziv najstarijeg dijela grada Hvara Groda, genitiv Grode koji je ograđen srednjovjekovnim zidinama.
Kasnije će pod brijegom razviti naselje, na koje će se po principu sinegdohe prenijeti značenje na našim prostorima na mađarski varas odnosno varoš. «Potvrdu za takvo shvaćanje pruža Grad…i varoš Pod6ključ. Toponomastičke su potvrde za to složenice s prefiksom pod- razasute po čitavom Balkanu: arbanaški Porades – Podgrada6c, Visoki (grad u Bosni) – Podvisoki (naselje).»
Gradina, što je i uvećanica od imena grad, danas ponajprije znači ruševina starog grada, ali je nekoć značila «vrt», što se opet dovodi u vezi s ograđivanjem prostora. Danas je to značenje sačuvano u imenici gradinar, koju je gotovo iz uporabe posve istisnula imenica vrtlar.
Dakako, ne treba posebno naglašavati da je imenica grad i brojne njezine izvedenice nastala od glagola graditi sa značenjem činiti, praviti, zidati, podizati.
Izdvajamo dio toponimijskih izvedenica od imenica grad: Donji i Gornji Graci (Mrkonjić Grad), Gračac (Rama), Gračanica (Bugojno, Gacko, Gračanica (grad), Rama, Trnovo, Zvornik), Donja i Gornja Gračanica (Zenica), Grad (Visoko), Kula Gra (Zvornik), Mrkonjić Grad, Novi Grad (Odžak), Gradac (Derventa, pokraj Foče dva su Gradca, Goražde, Hadžići, Kakanj, Kiseljak, Ljubinje, Neum, Pale, Posušje), Donji i Gornji Gardac (Konjic, Široki Brig), Krehin Gradac (Čitluk), Gradačac (grad), Gradeljina (Konjic), Gradina (Cazin, Derventa, Fojnica, Gacko, Kalinovik, Prijedor, Travnik, Velika Kladuša, Vlasenica, Zenica), Donja i Gornja Gradina (Bosanska Dubica), Gradišće (Zenica), Gradišići (Foča), Bosanska Gradiška (grad), Gradnići (Čitluk), Gradojevići (Foča), Gradska (Ljubuški).
Iz hrvatske ekonimije navodimo sljedeće primjere: Cetingrad (Karlovac, 3519, Drežnik Grad ( Karlovac, 397), Gračac (grad u Lici, 2.689; Skradin, 166), Gračac Slevtićki Jastrebarsko, 12), Gračanica Šišinečka (Glina, 55), Gračec (Dugo Selo, 997), Gračina (Križevci, 218), Gračišće (Pula, 4679, Gradac (Makarska, 1574); Pleternica, 1.090; Drniš, 344), Gradac Našički (Našice, 162), Gradec (Vrbovec, 490), Gradec Pokupski (Pokuplje, 119), Gradečki Pavlovec (Vrbovec, 506), Gradići (Velika Gorica, 1.759), Gradina (Virovitica, 972; Poreč, 46; Šibenik, 333), Gradina Korenička (Korenica, 126), Gradinje (Poreč, 43; Umag, 142), Gradiščak (Međimurje, 210), Gradišće (Slunj, 66; Pazin, 56), Gradište (Županja, 3382; Kutjevo, 246), Gradna (Samobor, 432), Gradski Vrhovci (Požega, 57), Gradusa Posavska (Sunja, 1.379), Novi Gradac (Virovitica, 196), Novigrad (Zadar, 542), Novigrad na Dobri (Karlovac, 101), Novigrad Podravski (Koprivnica, 2.183), Podgradina (Zadar, 650; Metković, 314), Podgrađe (Benkovac, 106; Stubica 343; Vukovar, 486; Omiš, 312), Podgrađe Podokićko (Samobor, 186),. Starigrad (Koprivnica, 1.573; Senj 11; Zadar, 1100), Stari Grad (Hvar, 1.906), Stari Grad Žumberački (Žumberk, 3), Stari Gradac (Pitomača, 725), Novi Grad (Đakovo, 314), Zagrad (Benkovac, 103), Zagradci (Duga Resa, 290), Zagrađe (Pleternica, 290).
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.