Na livadi ispred naše kuće u Mandinu Selu raste omanje stablo kruške. Drvo je tamo posadila naša mater. Mi, njena djeca, smo igrajući se nogometa, već nekoliko dana nakon njegova prvog zalijevanja stablo prelomili, ali je mama na ostatak koji … pročitajte više
Mandinim Selom je odvajkada vladao svojevrstan poduzetnički duh. Uvijek je u nas bilo ljudi koji su nešto pokretali, obrćali, okretali, švercali i na taj način zarađivali za život. Da je kojim slučajem naše selo u nekom drugom kraju, recimo u … pročitajte više
Nazvah neki dan Ivicu Antina, našeg glavnog urednika, da mu se izjadam na loša vremena: „Šefe“ – rekoh – „uhvatila me kriza. Ne pada mi ništa na pamet, a ne pišu mi se dosadne priče, pa objavljuj stare. Ako Bog … pročitajte više
Prije desetak dana na auto-cesti – taman sam se gadno naljutio na jednog vozača BMW-a koji je neprestano žmigao iza mene, a to nama citroenašima strašno ide na živce, i u sebi mu psovao puno toga što nije lijepo za … pročitajte više
Za šišanje dječje kose, brijanje muških brada i razne nove trendove frizerske umjetnosti u svakom dijelu Mandina Sela bio je ranije odgovoran po jedan stariji čovjek, a u nas je tu važnu obvezu uglavnom izvršavao pokojni Ivan Seserov. Da mlađi … pročitajte više
Pomoći svojima za većinu Mandoseljana je samo po sebi razumljivo, pri čemu se svojima ne smatraju isključivo roditelji, braća i sestre, nego i malo bliža, a i malo dalja rodbina – ovisno o tomu gdje tko živi, kako nekomu u … pročitajte više
Papir je jako podnošljiv i na njemu razne teorije izgledaju privlačne, dok se rijetke u stvarnom životu pokazuju ispravnima, vjerojatno zbog toga jer se čovjeka teško može definirati u nekoliko redaka i pošto uvijek postoje „sitnice“ koje utječu na njega. … pročitajte više
Svi smo jednom počeli živjeti – kako i zašto to nekada ne znaju ni oni koji su aktivno sudjelovali u našem nastanku – pa budemo rođeni, nakon toga boravimo neko vrijeme pod ovim nebom, da bismo na kraju otišli Bogu … pročitajte više
Djeda Tomu s očeve strane nikada nisam upoznao, kao ni većina njegove unučadi, jer je on puno prije moga rođenja otišao na onaj svijet. Zato kad govorim o djedu uvijek mislim na dida Antu Šoljića, na oca moje majke iz … pročitajte više
U drugom razredu osnovne škole dobio sam upalu zglobova i upućen sam na liječenje u Mostar, na dječji odjel bolnice na Bijelom Brijegu. Mostar je za većinu djece iz našeg sela bio pojam velikog grada. Velež je početkom sedamdesetih imao jednu … pročitajte više