ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Oronimi (11) – Ljubuša

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Ljubuša je planina između Duvanjskog i Ravanjskog polja i Rame s najvišim vrhom 1.797 metara. S geološkog motrišta građena je od vapnenca s razvijenim krškim oblicima reljefa. Pretežito je bez šumskog pokrivača. Sjevernim joj podnožjem vodi cesta Tomislavgrad – Rama.

U osnovi oronima Ljubuša, smatra R. Dodig, treba tražiti imenicu lub, kora od drveta, izraslina, otok… može se raditi o planini s golim kružnimm vrhom ili krajolikom naboranim poput kore od drveta, čiji je indoeuropski korijen glebh//leubh =ljuštiti, cijepati.

Od osnove lub- izvedena je  primjerice imenica lubanja, koštani dio glave koji kao kora obavija mozak, zatim imenica lubura sa značenjima:

  1. košarica od luba mladog drveta u koju se bere šumsko voće (jagode, maline , kupine);
  2. koliba pokrivena korom drveta, lubom.

Također je izveden i glagol lubiti sa značenjem dijeliti ono što čini cjelinu s podlogom, uklanjati lub, te prezimena: Lubenjak (Zagreb, Zagorje), Lubin (Zagreb), Lubina (340, Imotski, duž obale, Slavonija), Lubura (Dubrovnik), Luburić (150, Zagreb, Metković, istočna Slavonija).

U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj toliko su brojni toponimi s osnovom ljub- (ljubljen, voljen, drag, mio) da se mora  uzimati, i to veoma ozbiljno kad je riječ o postanju oronima Ljubuša.

Evo dijela tih toponima: Ljubuški, Ljubinje, Ljubače (Tuzla), Ljubačevo (Banja Luka), Ljubatovci (Laktaši), Ljubatovići (Maglaj), Ljubetovo (Zenica), Ljubić (Vitez), Ljubija (Prijedor), Ljubina (Foča, Ilijaš, Vogošća), Ljubine (Ključ), Ljubljanica, Ljubna (Žepče), Ljubnić (Bugojno), Ljubnić (Bugojno), Ljubnići (Ilijaš), Donja i Gornja Ljubogošta (Pale), Ljubomišlje (Rogatica), Ljubotići (Široki Brig), Ljubovčići (Hadžići), Ljubovo (Trebinje), Ljubuča (Konjic), Ljubunci (Rama), Ljubunčić (Livno); Ljubač (Dubrovnik, Knin, Zadra), Ljubelj (Varaždin), Ljubelj Kalnički (Varaždin), Ljubeščica (Varaždin), Ljubina (Dvora na Uni), Ljubitovica (Trogir), Ljubljanica (Sisak), Ljubostinje (Drniš), Ljubišina (Delnice), Ljubotić (Knin).

P. Skok spominje toponime Ljuba pokraj Nina (castrum Ljuba), zatim „v Ljubli 1491, godine 1242. Jubil, godine 1368)“. Danas je to selo Ljubač (455 stanovnika 2001. godine), smješteno 17 kilometara sjveroistočno od Zadra na obali Ljubačkog zaljeva. Tu se u 13. stoljeću spominje templarska utvrda (castrum Liubae), ostaci koji su i danas vidljivi na rtu Ljubljani u blizini sela.

Za izvedenicu Ljubljana (glavni grad Slovenije, smješten na rijeci Ljubljanici, na dodiru Ljubljanskog polja i Ljubljanskog barja) tvrdi da je je „prvobitno Ljubljane značilo stanovnici dobrog zemljišta.“

Od osobnih imena s prvim elementom ljub- isti autor navodi ime Ljubomir s hipokoristikom Ljubo, Ljubiša, Ljubivoj, Ljubosav(a), Ljubota, Ljubuša. Uz ime Ljubuša dodaje uporedbu s češkim Libuše.        

Naime, Libuša je češka legendarna kraljica, tobožnja rodonačelnica dinastije Premyslovića i osnovateljica češke prijestolnice Praga. Hagiograf Kristian iz 10. stolejća, pisac životopisa i mučeništva Svetog Vaclava, spominje je u negativnom svjetlu kao vračaru, a tek kasnija pučka predaja pripsila joj je one druge zasluge. Prema Kosmasu (11/12. stoljeće) autoru Češke kronike (Chronica Boemorum), bila je kći i nasljednica suca Kroka koji joj je, po nagovoru puka, pronašao prikladnog muža Premysla. Libušin lik pjesnički su obradili C. Brentano, J. G. Herder, F. Grillparzer, a u glazbi B. Smetana (opera Libuše).

Zašto od osobnog imena Ljubuša ne bi mogao biti i oronim Ljubuša, pogotovo ako postoje Ivan planina, Ivančica, splitski Marjan, Radovan iznad Posušja. Uz ovu tvrdnju ide i naziv grada Ljubuškog, koji je prema predaji prozvan po Ljubuši, jednoj od legendarnih hrvatskih kraljica. Čak postoji predaja da je Ljubuša  tako nazvana zbog činjenice da su brojni stočari iz okolice Ljubuškog upravo na toj planini imali, a imaju i danas, svoja ljetna prebivališta (stanove, katune).

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.