ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Jošanica

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Na vlažnom tlu uz potok Ostrožac (izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šujicu pokraj Tubolje), nekoć su rasle johe, listopadno drvo iz porodice breza (Betulaceae), koje se još nazivalo i: jelha, jelša, jalša, joha, jova, joa.

 
Inače, joha najčešće raste u sklopu šumskih zajednica, koje se zovu johišta, jelšici, jošici ili jošje. U našem slučaju vjerojatno je rasla crna joha ili jelša (Alnus glutinoza), najčešća vrsta tog drveta na hrvatskim prostorima, a istodobno jedna od ukupno dvadesetak vrsta joha što rastu u sjevernom umjerenom pojasu. Kod nas raste još i bijela joha (Alnus incana ili Alnus viridis).

 
U ispravi bosanskog kralja hrvatske krvi i imena Stipana Dabiše (1391 – 1395) od 15. svibnja 1395. godine ostao je zabilježen krvavi obračun u selo Kolu pokraj Duvna, kada je usmrćeno sedam osoba, a sukob je kralj okončao tako da je “… rečeno selo, Kolo, u ime, da rečenom županu Vlk’miru (Semkoviću-AI) i njegovima bratoma Tvr’d’ku i Stipanu za selo El’šenicu, koe od’ nih’ uze.”

 
Naziv El’šenica iz 14. stoljeća (današnja Jošanica) izgovarao se Jelšenica, jer se tada drvo joha zvalo jelša ili jalša. Ti su oblici nastali od starijeg jelha, što je izvedeno od praslavenskog jel6ha, ol6ha (staroslavenski jel6ha, ruski ol6ha, ukrajinski vil6ha, poljski olcha, olsza, češki jelše, olše, slovenski jelša, jolša, olša).

 
Za ovu prigodu važna je i činjenica da je prema rodu drveća brijest, jasen i praslavenska el6ha prešla među imenice muškog roda, kao što se to dogodilo i u ruskom jeziku oleh (oljoh), što je u hrvatskom jeziku sačuvano samo u toponimima: Jelah (Bosna), Jelaš, Jelašak (množina Jelasi, Jelaši, Jelašci, Jelašca).

 
Primjerice Jelašce je jedan od zaselaka sela Otok pokraj Sinja,a s jezičnog motrišta je jedan od množinskih oblika od umanjenice Jelašak, što bi u današnjem hrvatskom jeziku odgovaralo imenici jošik odnosno jošičić. Prema tome Jelašce je mjesto, gdje raste johova šumica.

 
Istog su postanja i ekonimi: Jalšje (Zabok, 390), Jalševec Breški (Ivanić Grad, 450), Jalševec Nartski (Dugo Selo, 230), Jalševec Svibovečki (Novi Marof, 380), Jalšovec (Čakovec, 200).

 
Dakako, brojniji su primjeri od osnove joh- ili pak još-: Johi (Duga Resa, 28), Johovec (Kutina, 141), Johovo (Vojnić, 24); Jošani (Udbina, 67), Jošavica (Petrinja, 82), Joševica (Glina, 77).

 
Bosansko-hercegovačka ekonimija mnogo je bogatija sličnim primjerima: Johova (Bosanska Dubica), Johovac (Bijeljina, Doboj), Johovica (Bosanski Novi, Velika Kladuša); Jošanica (Foča, Konjic, Tomislavgrad), Jošava (Bosanski Novi), Jošavica (Odžak), Donja i Gornja Jošavka (Čelinac), Joševa (Bratunac), Jošik (Bosanska Dubica), Jošje (Kladanj).

 
Zanimljivo je napomenuti da se Jošanica, iako je postojala u 14. stoljeću, ne spominje u znamenitim biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, jer vjerojatno u tom naselju u vrijeme turske vladavine nisu živjeli katolici. Katoličke obitelji, i to samo njih četiri s 15 duša, zabilježio u Jošanici 1867. godine fra Petar Bakula u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije.

 
Danas u jošanici živi 216 stanovnika, a spada među rijetka duvanjska naselja u kojima se broj stanovnika uvećava.

 

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac