Vozeći se jučer Majstorskom cestom ka početnoj točci s koje smo se uputili ka Svetom brdu, u okviru pohoda za hrvatske branitelje poginule na Velebitu, zastali smo i kod spomen-obilježja poginulom Ivici Drmiću, rođenom u Vrilu, župa Prisoje, općina Tomislavgrad. Zaustavljajući neprijateljsku kolonu herojski je poginuo na svoj 31. rođendan 22. siječnja 1993. godine. Bio je oženjen, otac malene jednogodišnje kćeri i sina koji se rodio osam mjeseci nakon očeve pogibije. U trenutku pogibije Ivica je bio pripadnik specijalne policije a očevim stopama, kao pripadnik MUP-a nastavio je kasnije njegov sin.
Na službenim web stranicama hrvatske policije stoji napisano:
Ivica Drmić kao dragovoljac pristupio je u Specijalnu jedinicu policije “Alfa” prilikom njenog formiranja u srpnju 1991. godine. Sudjelovao je u svim borbenim akcijama jedinice od njenog formiranja do Vojno redarstvene akcije „Maslenica“, u kojoj je i poginuo 22. siječnja 1993. godine, upravo na svoj 31. rođendan. Jedinica je u spomenutoj akciji bila određena za postavljanje zasjede na Velebitu. Ivica se izdigao iz zasjede kako bi svojim ručnim raketnim bacačem pogodio neprijateljsku kolonu koja se kretala od Svetog Roka prema prijevoju Mali Alan, odnosno prema Obrovcu. Bio je pogođen u vrat i poginuo je na licu mjesta. Ironično, život je izgubio u jednoj od najuspješnijih akcija „Alfi“ budući da je u toj akciji poginulo 25 neprijateljskih vojnika i četničkih dragovoljaca i uništen je veći broj vozila i borbene tehnike. Za sobom ostavio je trudnu suprugu Tanju i jednogodišnju kćer Doroteju. Očevim stopama nastavio je sin Ivica, koji je po završetku srednje policijske škole postao pripadnik Interventne jedinice policije i danas časno i dostojanstveno nosi istu odoru koju je nosio i njegov pokojni otac, na ponos Ministarstvu unutarnjih poslova.
Dok mnogi lijevo-liberalni mediji i komunistički pojedinci svakodnevno zazivaju nekakvo čišćenje Republike Hrvatske od Hrvata iz BiH koji, eto ne plaćaju poreze, ne doprinose razvitku hrvatske države, iste one kojoj se nikad nisu veselili niti radovali, sad ti isti je odjednom “zavoljeli”.
Prema jednom popisu čak četrdesetak stradalih kao pripadnici hrvatske vojske/ policije imaju korijene iz Tomislavgrada. Možda nisu imali ni domovnice ali jesu srce koje je kucalo za Hrvatsku. I podnijeli itekakvu žrtvu.
Jedan od tih heroja je Ivica Drmić: daleko od rodnog Vrila i Prisoja branio je Velebit i u toj obranio poginuo.
Koliko god nas mrzili, Hrvatsku ćemo još više voljeti! Na to nas obvezuje i opominje žrtva naših branitelja.
Neka mu je laka hrvatska gruda, kao i svim ostalim hrvatskim braniteljima.
Počivali u miru Božjem!
Detaljnije:
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.