Ugodno sam bio iznenađen kada sam nedavno vidio da je u Roškom Polju uređena pješačka staza od humca srednjovjekovne nekropole koja se nalazi ispred mjesnog groblja do ostataka srednjovjekovnog grada Roga. Pohvalno je da je na početku pješačke staze postavljena tabla sa edukativnim natpisom i o nekadašnjem značaju grad Rogu.
Ipak ne shvaćam ponašanje pojedinaca koji u danima svetkovine sv. Ivana svoja auta parkiraju na humcu unatoč toma da na okolnim pokošenim njivama ima više nego dovoljno parkirališta. Spomenuti humac na kojem je sačuvano nekoliko stećaka i križeva je groblje, najvjerojatnije nekropola nekadašnjih gospodara grada Roga, plemića Semkovića. Poštivajmo mir pokojnika i poruke uklesane na stećcima: “Molim vas, ne gazite po meni…”
Na informativnoj ploči na početku staze čita se da se grad Rog prvi put spominje u povelji kralja Aragona i Sicilije Alfonsa V. 1444. kao posjed Stjepana Vukčića-Kosače. U okviru ovih crtica može ostati ozvoreno pitanje jeli to stvarno prvi spomen grada Roga. U svakom slučaju je natpis problematičkim i ne prikazuje činjeničko stanje. Naime, predmetna povelja je nastala kao dio pregovora kojima je Stjepan ponudio vazalstvo Alfonzu V. jer je Stjepan tada nastojao stvoriti samostalnu i neovisnu teritorijalnu vlast te postati vazal Alfonza V. Stoga je bio u ratu sa kraljem Stjepanom Tomašem na čijoj strani su bili i gospodari duvanjskog grada Roga, plemići Semkovići. Za niz u povelji 1444. navedenih gradova historiografija je već davno utvrdila da nisu bili u posjedu Stjepana Kosače, nego da je popis bio više diplomatsko obećanje kralja Alfonsa V. i odraz Stjepanovih pretenzija, a ne stanja na terenu. Zbog toga su 1444. u dokument ušle utvrde koje je Stjepan tada stvarno držao ali i teritorijalne ambicije i utvrde poput Roga koje u stvarnosti nisu bile u njegovom posjedu. Nemoć Stjepana Kosače u tadašnjem sukobu s kraljem Stjepanom Tomašem izražava se i u tome da je Stjepan Kosača, tada inaće vazal turskog sultana, čak morao pozvati osmansku vojsku u pomoć kako bi obranio svoje stvarni teritorije u današnoj Istočnoj Hercegovini i oko Neretve.
Stvarni gospodari grada Roga su prije i nakon 1444.g. bili plemići Semkovići a to bi se po meni trebalo istaknuti na informativnoj tabli, a ne fikt ivni povjed Stjepana Kosače. Naime, Papa Nikola V. je 19.lipnja 1447. pod zaštitu Sv. Stolice stavio humskog vojvodu Sladoju Semkovića kojega papa oslovljava „gospodarom Roga“. Uz samoga Sladoju papa je tada pod zastitu Sv. Stolice stavio i njegovu braću Grgura i Ulrika, njihove potomke, te osmi grada Roga i ostale zemlje, utvrde, mjesta i sela plemića Sembovića sa svojim stanovnicima. Papino pismo roškim Semkovićima objavio je već davno Augustin Theiner.
Zahvaljujući i plemićima Semkovićima katolicizam je u duvanjskom kraju imao čvrste korijene. Ispod njihova glavnog grada Roga nalazio se je benediktinski samostan te katedrala i sijelo srednjovjekovne roško-duvanjske biskupije.
Roško-Polje / Poljica Imotska 28.6.2026.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.