Uspon na Divič, “srcem” Vrana i silazak na Omrčenicu

Nekada se govorilo kako američkoga poštara ne mogu zaustaviti ni kiša, ni snijeg. Kako je sada stanje u američkoj poštanskoj službi ne znamo, ali isto i sada vrijedi za članove PD Orlova stina iz Tomislavgrada kojima nije bilo problem ustati rano, doći na Omrčenicu (gdje su se u konačnici i spustili nakon višesatne hodnje po kiši i snijegu), svratiti do spomen obilježja na Prokosu petorici hrvatski branitelja upaliti svijeće i pomoliti se te nakon toga krenuti od nekadašnjih šumarskih baraka prema 1844 visokom vrhu Vrana (Divič) i nakon toga, ponavljamo po kiši i snijegu, prijeći “srcem” Vrana i spustiti se na ne tako blizu Omrčenicu gdje su ih u svom toplom domu s ručkom čekali, slobodno možemo napisati ćaća i mater na Vranu, naši dobro Stipe Vukadin i njegova Vesna. Sav umor, promrzlost, mokre noge su zaboravljene u ovom toplom domu. Stipe i Vesna, od srca VELIKO HVALA na današnjem ali i na svim dosadašnjim na daleko poznatim dočecima.

Naglasimo još jednom kako je  ekipa posjetila i upalila svijeću i na Hajdučkom grobu. Uostalom, kao i uvijek do sad.

I još nešto: ovoj nimalo laganoj stazi odazvalo se 14 veličanstvenih (s obzirom na nimalo lagodne vremenske uvjete) i usto najviše pripadnica ljepšega spola, članica PD Orlova stina. Bravo za cure ali i za momke!