S VRHA GRUDE: O samoći

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Samoća uglavnom nije dobro društvo.

Ni osamljeni krumpiri ne rastu – bez pomoći.

Samoća i osamljenost potpuno su iste vanjštine, ali se razlikuju u bitnome – nema osamljenosti bez samoće, ali samoće može biti bez osamljenosti.

Samoća za ljude koji vole raditi u miru ne samo da je dobro došla nego je neophodna.

U samoći čovjek spoznaje vrijednosti višega reda i jača ih.

Neki se ljudi u samoći najviše boje samih sebe!

Što je ljudska duša osjetljivija, to je više pritišće samo­ća na velikim prostorima, na primjer u planinama gdje vlada svojevrsna tišina i tajnovitost.

Najgora je ona samoća koja se osjeti u druženju s drugim ljudima.

Tko je više u dodiru sa svojim jastvom, to manje može biti osamljen!

U osamljenosti je čovjek osamljen tjelesno, a duhovno još i više.

Samoća je nepravedna: jače ljude čini još jačima, a sla­bije slabijima.

Izvor: Ante Šarac: Kratke misli, 2015.