Svaki će se Zemljanin
(poput svojih predšasnika)
rasuti u prah, prah, u prah.
Kao da nikada ovom zemljom
i ispod neba ovog kročio nije.
A onda; onda će na zvuk trublje
teški nadgrobni kamen
ponad lubanje pokojnika svakog
zalepršati kao list na vjetru.
Svi će ustati i krenuti prema nebu
te stati pred lice Svevišnjega.
Mnogi će poći sa strahom, što ga
satkaše neokajani grijesi.
Ali i s ufanjem da će upućeni biti na
onu stranu na koju se za života naginjahu.
Ante Šarac