POLJE I PONORNICA: Duvanjski govor (6. dio)

objavljeno u: POLJE I PONORNICA | 0

3. Toponimi i antroponimi

Zemljopisna imena (toponimi, oronimi i hidronimi) te antroponimi (imena, prezimena i etnici) najbolje ukazuju na osebujnost nekoga mjesnog govora, na njegove arhaične jezične slojeve te povijesne i civilizacijske utjecaje.

 

a) Oronimi i hidronimi

Oronimi i hidronimi duvanjskog kraja potanko imenuju reljefne oblike, izvore i vodotoke, što je pripadnicima ratarsko-pastirske zajednice omogućivalo preciznu orijentaciju u prostoru. Imena duvanjskih planina (Ljubuša, Vran, Lib, Orlokuk, Smiljevača, Midena, Gvozd, Zavelim, Grabovička planina, Kamešnica, Tušnica, Jelovača, Kovač, Malovan) etimološki su dijelom prozirna (Vran, Orlokuk, Smiljevača, Jelovača) a dijelom nisu (Ljubuša, Midena, Tušnica, Kamešnica). Imena kojima etimologija nije očita, vjerojatno dijelom potječu iz ilirsko-rimskog doba. Prostor planine Ljubuše dalje se raščlanjuje i imenuje mikrooronimima: Velika Ljubuša (vrh), Mala Ljubuša ili Kulaševac (vrh), Velika kosa, Mala kosa, Grma, Vrv, Svićuša, Duboka draga, Široka draga, Podine, Greda. Zatim dolaze imena jama (Babina jama, Ravna jama, Orlovača, Javornjača), pećina (Mijatova pećina, Volarica), vododerina (Krivodo, Široka draga, Duboka draga), vrtača (Ćenanovac, Jasikovac, Kovačevac, Liskovac), lokava i izvora (Pišćetak, Kovačevac,Studenac). Njive Duvanjskog polja potanko su imenovane (Podvornice, Čitluci, Begluci, Odanci, Duga dila, Brdine, Prikače, Podovi, Omerovci, Karanuše, Preluše, Lanišća, Razorine, Prosine) a jednako tako i livade (Sitnice, Vratolomi, Manduše, Karevine, Kovčevine, Tuk, Međa, Glibine, Bare, Prisike, Pripleti, Jabuke, Bili brigovi, Jezerce, Pržine). Imena duvanjskih vodotoka (Šujica, Drina, Ričina, Miljacka, Stubo, Studena, Ostrožac, Vrbica, Vučica, Županj-potok, Seget, Tabašnica, Jaruga) dijelom, kao što je već rečeno, možda pripadaju ilirsko-rimskom jezičnom supstratu (Šujica, Drina, Miljacka). Uz imena nekoć brojnih izvora (Divojka, Duvnjakuša, Jabuka, Pišćetak, Devetak, Studenac, Džaferovac, Manduša…) katkad se vežu pučke legende.

 

b) Toponimi, etnici i ktetici

Glavna su imena duvanjskih naselja i od njih izvedena imena stanovnika i pridjeva: Duvno (Duvnjak, Duvanjka, duvanjski), Županjac (Županjčanin, Županjčanka, županjački), Delminij (Delminijac, Delminijka, delminijski), Tomislavgrad (Tomislavgrađanin, Tomislavgrađanka, tomislavgradski), Blažuj (Blažujanin, Blažujka, blažujski), Eminovo Selo (Eminovčanin, Eminovčanka, eminovački), Buhovo (izvorno Buovo; Buhovljanin, Buhovka, buhovski), Vučipolje (Vučipoljac, Vučipoljka, vučipoljski), Mokronoge (Mokronožanin, Mokronožanka, mokronoški), Šujica (Šujičak, Šujičkinja, šujički), Galečić (Galečićanin, Galečićka, galečićki), Baljci (Balječak, Balječka, balječki), Lug (Lužanin, Lužanka, luški), Kuk (Kučanin, Kučanka, kučki), Sarajlije (Sarajlijanin, Sarajlijanka, sarajlijski), Letka (Lečićanin, Lečićanka, lečićki), Vedašić (nekad Vedošić; Vedašićanin, Vedašićanka, vedašićki), Oplećani (izvorno Oplećane; Oplećanac, Oplećanka, oplećanski), Srđani (izvornoSrđane; Srđanac, Srđanka, srđanski), Rašćani (izvorno Rašćane; Rašćanac, Rašćanka, rašćanski), Mandino Selo (Mandoseljanin, Mandoseljka, mandoseljski), Lipa (Lipljanin, Lipkinja, lipski), Potkose (Potkošanin, Potkoska, potkoski), Zlopolje (Zlopoljac, Zlopoljka, zlopoljski), Trebiševo (Trebišak, Trebiška, trebiški), Kongora (Kongoranin, Kongorka, kongorski), Borčani (izvorno Borčane; Borčanac, Borčanka, borčanski), Omolje (Omoljanin, Omoljka, omoljski), Seonica (Seoničanin, Seoničanka, seonički), Crvenice (izvorno Crljenice; Crveničanin, Crveničanka, crvenički), Stepen (Stepenjanin, Stepenka, stepenski), Mesihovina (izvorno Mesijovina; Mesihovljanin, Mesihovka, mesihovski), Roško Polje (Rožanin, Rožanka, roški), Bukovica (Bukovičanin, Bukovičanka, bukovički), Brišnik (Brišničanin, Brišnička, brišnički), Mrkodol (izvorno Mrkodo; Mrkodoljanin, Mrkodolka, mrkodolski), Cebara (Cebaranin, Cebarka, cebarski), Omerovići (Omerovićanin, Omerovićka, omerovićki), Kovači (Kovačanin, Kovačka, kovački), Ponor (Ponoranin, Ponorka, ponorski), Tubolja / Potubolja (Tuboljanin, Tuboljka, tuboljski), Stipanjići (Stipanjićanin, Stipanjićka, stipanjićki), Jošanica (Jošaničanin, Jošanička, jošanički), Podgaj (Podgajanin, Podgajka, podgajski), Kolo (Koljanin, Kolka, kolski), Prisoje (Prisojanin, Prisojka, prisojski), Brljevci (Brljevčanin, Brljevka, brljevački), Vrilo (Vriljanin, Vrilka, vrilski), Karlov Han (nema etnika ni ktetika), Grabovica (Grabovičanin, Grabovička, grabovički), Dobrići (Dobrićanin, Dobrićka, dobrićki), Korita (Korićanin, Koritka, koritski), Zidine (Zidinjanin, Zidinka, zidinski), Bukova Gora (Bukogorac, Bukogorka, bukogorski), Mijakovo Polje (Mijakovljanin, Mijakovka, mijakovski), Rašeljke (Rašeljčanin, Rašeljčanka, rašeljački), Liskovača (Liskovčanin, Liskovčanka, liskovački), Kazaginac (Kazaginčanin, Kazaginka, kazaginački), Vinica (Viničanin, Vinička, vinički).

Imena naselja manje su postojana od imena gora i vodotoka pa je, izuzevši glavni toponim (Duvno < Dumno < Dlmno < Delminium), teže naći neki toponim koji bi upućivao na ilirsko-rimski jezični supstrat. Kao što se na prvi pogled razabire, većina je naselja imenovana po raslinju (Lug, Jošanica, Podgaj, Rašćani, Bukovica, Brišnik, Grabovica, Rašeljke, Liskovača, Bukova Gora), nekom geomorfološkom obliku ili tlu (Kuk, Potkose, Omolje, Crvenice, Potubolja, Ponor, Prisoje, Zaljut, Zaljuće) ili prema antroponimima (Eminovo Selo, Bilanovići, Dilaveri, Mandino Selo, Karlov Han, Manjin Han, Ćavarov Stan, Kovači, Omerovići, Renići, Dobrići, Radoši, Vojkovići, Mijakovo Polje).Etnici i ktetici, koliko sam mogao doći do izvornog oblika, uglavnom su doneseni prema tvorbi duvanjskoga govora.

 

c) Antroponimi

Po postanku duvanjska su hrvatska prezimena najčešće patronimi (Blažević, Božić, Jolić, Jurić, Jurčević, Martinović, Matić, Milić, Krstanović, Perić, Peričić, Perković, Petrović…), matronimi (Ančić, Ivić, Marić…), nadimci i njihove izvedenice (Batak, Batarilo, Čulo, Dilber, Galeša, Gudelj, Kelava, Kolak, Letica, Lukač, Protuđer, Šarac, Šteko; Ćosić, Ćurčić, Ćurković, Drmić, Galić…) te zanimanja i izvedenice (Kovač, Kovačević, Lončar, Zdilar, Kurevija…). Najčešće završavaju nastavcima -ić, -ović / -ević, katkad na -ov (Parlov, Vatrov) i -as (Ljubas, Tomas). Neka rjeđa prezimena (Beroš, Lukač, Radoš, Mioč, Miloš, Vučemil, Vukadin, Vučur) nekadašnja su imena. To je vjerojatno i najosebujnijeduvanjsko prezime Jurič (gen. Juriča), koje treba po završnom č i naglasnom tipu (gonič, goniča; ribič, ribiča; radič, radiča…) razlikovati od prezimena Jurić i Jurić. Prezimenaduvanjskih Srba (Andrijašević, Bilanović, Zdilar, Milisav) i muslimanskih Bošnjaka(Omerović, Seferović, Đugum, Dizdar, Dilaver) tvorena su po istim pravilima.

U duvanjskom kraju najčešća su ova hrvatska muška imena: Ivan (Ivo, Ivica, Iko, Ikan, Ivać, Ivić, Ikača, Ivanina), Jozip (Jozo, Josko, Jozica, Joža, Jozan, Joko, Jokan, Jozina), Petar (Pero, Perica, Peja, Pejo, Petrina), Jure (Jurica, Juka, Jurina), Marko (Markan, Markica, Markeša), Stipan (Stipe, Stipica, Pipe, Ćipa, Stipelja), Luka (Lukica), Ante (Antica, Antulja), Pavo / Pava (Pavo, Pave), Nikola (Niko, Nikica), Mate (Matko, Matan, Maćun, Matulja), Šimun (Šime), Filip (Pile), Marijan (Manja), Blaž (Blaško). Rjeđa su imena Lovro, Grgo (Grga), Toma (Tomo), Ciprijan (Cifro), Dominik, Fabijan, Virgilije (Vrgo), Adam, Mauricije (Rican). Između dvaju svjetskih ratova i u poraću, s buđenjem nacionalnesvijesti uz tradicionalna katolička imena sve se češće čuju i narodna imena: Mirko, Stanko, Slavko, Zdravko, Branko, Tvrtko, Tomislav, Zvonimir, Trpimir… Kao što se vidi iznavedenih nizova, u duvanjskom govoru osobno ime ima tri stilističke razine: neutralnu(Ivan), deminutivnu (Ivo, Ivica, Iko, Ikan, Ivać, Ivić) i augmentativnu (Ikača, Ivanina).Neutralni oblik pripada krsnim i matičarskim knjigama te imenuje osobu predzajednicom, u društvu. Deminutivni oblik redovito izražava pozitivan afektivni odnos (hipokoristik) obiteljske ili seoske zajednice prema pojedincu pa se može unositiu krsni i rodni list. Augmentativni oblik ima podrugljivo značenje (pejorativ) pa seredovito ne izgovara pred osobom na koju se odnosi i, dakako, ne može se unositi uslužbene isprave.

Ženska hrvatska imena imaju isti tvorbeni, stilistički i kulturološki obrazac: Ivanka (Iva, Ivka), Marija (Mara, Marica), Ana (Anica, Anka), Anđa (Anđica), Lucija (Luca), Kata (Katica, Kaja), Joka, Jurka, Matija. Rjeđa su hrvatska imena Delfina, (Delfa), Sofija (Sofa), Filomena (Pilipa, Filka), Agata, Emilija, Eva, Marta. U novije vrijeme sve su češća hrvatska narodna ženska imena (Cvita, Ruža, Zorka, Vlatka, Zdravka, Slavka, Jela, Lju- ba, Ljubica, Zdenka…). Kao što se vidi iz navedenih primjera, deminutivni je obrazac(hipokoistik) prisutan i u upotrebi redovito prevladava. Augmentativni je lik (pejorativ)gotovo praktično isključen iz ženskih imena. U patrijarhalnoj tradicionalnoj zajednicižena je suzdržljivija i to je štiti od negativnih afekata pred javnošću. Kad bi se udala, njezino se ime u novoj sredini u početku potiskivalo riječju mlada (u izravnu oslovljavanju) te dvama imenima, prema selu iz kojeg bi došla, i prema prezimenu roda iz kojeg se udala. Ako je, na primjer, iz sela Kongore, zvali bi je Kongorka, akoje iz sela Omolja, zvali bi je Omoljka. Ako joj je djevojačko prezime Galić, zvali bi je Galuša, ako je Jolić, zvali bi je Joluša.

Srpska duvanjska imena dijelom se podudaraju s hrvatskima (Nikola, Petar, Luka, Tomo, Marko), a dijelom razlikuju (Stevo, Risto, Savo, Jovo…). Izuzevši imena Zlatko i Zlata, imena su duvanjskih muslimana islamskog podrijetla (Hajrudin, Hajro, Šemsudin, Šemso, Salih, Salko, Omer, Hamza, Husein, Huso…; Fatima, Fata, Zejna, Hatidža…),kao u Bošnjaka u drugim krajevima.

 

Izvor: Marko Kovačević: „Polje i ponornica“, 2013.