U džepu uniforme poginulug Miroslava Gudelja njegovi su suborci nakon pogibije pronašli komad papira sa stihovima koje je Miroslav kanio poslati svojima u Imotska Poljica.
Imao je samo 21 godinu kad se iz rodnih Poljica odmah na početku agresije na Hrvatsku priključio 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi”. Krenuo je Miroslav u samo srce obrane Hrvatske i poginuo u žestokom četničkom napadu na prvu hrvatsku liniju. Bilo je to 4. listopada 1991. godine u Šarengradu kod Iloka.
Ostavio je svoj mladi život, svoj Imotski, majku, oca i trojicu braće. Prolazile su godine i Miroslavovi posmrtni ostaci tek su nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998. godine preneseni u njegova rodna Poljica. Redom mu potom umiru otac, majka, njegova baka, pa braća Josip, Mladen i njegov brat uzor Ivan. Ostade prazna kuća Gudelja Velaga, ostade tužna uspomena na jednu dobru i plemenitu obitelj. Njegov dom obavi trava i zaborav.
Izvor: Fb/ Karmelićani – Split
Miroslavovu pjesmu “Pismo braći u Poljica” uglazbio je Tino Žužul: